govoru redovno ije; tako n. p. istočno smêh, déte, pri-
povêst . . , zapadno smih, dite, pripovist . . , glasi u
južnom govoru smijeh, dijete, pripovijest . . .
2. Kad je u istoj riječi u istočnom govoru (ili u
narječju kajkavskome) kratko e, a u zapadnom govoru
(ili u narječju čakavskome) kratko i, onda je u južnom
govoru redovno je; tako n. p. istočno mesto, bežati,
vetrovit, zasesti . . , zapadno misto, bižati, vitrovit, za-
sisti. . , glasi u južnom govoru mjesto, bježati, vje-
trovit, zasjesti . . .
U takim događajima, kad bi se u južnom govoru
našlo je za glasom r gubi se redovno glas j te ostaje
samo e tako je n. p. istočno vremena, zapreka . . ,
zapadno vrimena, zaprika ... i u južnom govoru vre-
mena, zapreka ...
3. Kad se u istoj riječi nađe u istočnom govoru
e a u zapadnome i pred samoglasnim o ili pred su-
glasnim j, onda je i u južnome redovno i; tako n. p.
istočno ceo, Beograd, vejati, grejati . . , zapadno cio,
Biograd, vijati, grijati . . , glasi i u južnom govoru
cio, Biograd, vijati, grijati...
Koje riječi prema istočnome (ili kajkavskom) e i zapad-
nome (ili čakavskom) i imaju u južnom govoru ije, je, e ili i,
to je naznačeno ostrag u rječniku.
II. Prema dugomu istočnom e i zapadnomu i nije
u južnome ije nego samo dugo je.
1. u genetivu množine onih imenica, koje u
nominativu jednine imaju kratko je (sa akcentom ili bez
njega) ; tako n. p. vjera, mjesto, ljeto, uvjet . . . imaju
u genetivu množine vjera, mjesta, ljeta, uvjeta . ., ako
se i govori taj padež u istočnom govoru vera, mesta,
leta, uveta . . , a u zapadnome vira, mista, lita, uvita . . ;
