PREDGOVOR.
Svaka kuća ima svoj red, i tko se u koju kuću doseli, treba da drži taj red; nu to može samo onda, kad ga poznaje. I država je kao velika kuća, koja ima takodjer svoj red; posve je dakle naravno, da ima svaki član države, svaki državljanin, taj red proučiti, inače zadaje sebi i drugim sto neprilikah. Pojedini dielovi, pojedina pravila toga državnoga reda zovu se zakoni: svakomu dakle treba da prouči za- kone svoje domovine. Jer ovi zakoni osiecaju njegova prava i dužnosti: pa kako će tko uživati svoja prava ili vršiti svoje dužnosti, ako jih nepoznaje? — Al ima tu medja; svaka država ima toliko zakonah, da jih samo onaj može do dna proučiti, koji se tomu poslu upravo posveti. Uz- mimo našu domovinu za primjer: svi oni zakoni, koji su za nju do sada stvoreni, obuhvataju, ne jednu knjigu, nego či- tavu knjižnicu, pak nedotječe proštiti ju jedan put, već ju treba upravo proučavati. To je posao pravoznanca. Za ostale državljane je dosta, ako poznaju barem one zakone, koji se svih tiču, a može jih svatko lasno naučiti.
Tako je i u ljekarstvu. Da tko izuči svu ovu znanost, da postane pravi liečnik, doktor, tomu se hoće puno puno vremena i truda. Tko se posveti ljekarstvu, nemože jošt i drugi posao raditi. Od pametna čovjeka samo se potre- buje, da nauči toliko od ljekarstva, kako će i bez pomoći ljekarske udržati svoje zdravlje i liečiti pomanje boljetice. Isto tako mora dobra kućanica izučiti donjekle znanost, koja se zove lučba ili kemija, da može valjano kuću kućiti; nu zato joj netreba sve ono znati, što pravi lučbar zna. Zidar mora takodjer proučiti donjekle nauk zvan ma tematika; al zato netreba da bude baš tako učen kao kakov učitelj matematike.
