spasti će podjedno prema ustanovi članka 1. i 2. god. 1723. na
Ugarsku i posestrime joj kraljevine natrag preimućtva birati si
kralja i krunisati ga, te će kod ovih zemljah po davnih njihovih
običajih ostati nepovriedjeno u svojoj njekadašnjoj valjanosti i
stanju svom.
§. 5. Kao što je gore u prvoj točki sadržano, imat će, ko-
liko god putah se u buduće ovakovo krunisanje u Ugarskoj bude
po zemaljskom saboru izvršivalo - nasljednici i potomci Naši
krunisati se imajući kraljevi obvezani biti, svagda predposlati pri-
hvat jamstvah ove zavjernice i položiti zakletvu nanj!
Mi dakle, primivši blagostivo prenavedenu molbu sabora, i
sliedeći blago nagnuće otčinskoga srdca Našega, svekolike gore
uvršćene članke i sav im sadržaj kako u pojedinostih, tako i u
cielosti njihovoj umjestnimi i milimi Nam izpoviedamo i k istim
s milostivom Našom privoljom pristupamo, obećavajući i kraljev-
skom Našom rieči osiguravajući Ugarsku i posestrime joj kralje-
vine, da ćemo sve, što je navedeno, kako sami obdržavati, tako i
svakomu podaniku Našemu, ma bio kakova reda ili stališa, obdr-
žavati dati, — kao što ih ovom našom zavjernicom primamo, odo-
bravamo i potvrdjujemo.
Čega vjerodostojnosti i izviestnosti radi ovu listinu sobstve-
nom Našom rukom podpisasmo i kraljevskim Našim pečatom po-
tvrdismo.
Dano u Budimu, glavnom gradu kraljevine Naše Ugarske na
šestog lipnja godišta gospodnjega hiljadu osamsto i šestdeset
sedme.
Franjo Josip I. s. r. Grof Julijo Andrassy s. r.
Mi Franjo Josip I., božjom milošću Ugarske i posestrimih joj zemaljah nasljedni i apostolski kralj, zaklinjemo se živim Bogom, blaženom djevicom Marijom i svimi svetci božjimi, da ćemo crkve božje oblasti Ugarske i po- sestrimih joj kraljevinah i svakoga reda crkvene i svjetske stanovnike u nji- hovih pravih, preimućtvih, slobodi, sloboštinah, zakonih, slavnih dobrih i odo- brenih običajih uzdržati, svakomu pravdu i pravicu podjeljivati; Ugarske i posestrimih joj kraljevinah prava, ustav, zakonitu neodvisnost i zemljištnu cjelokupnost nepovriedjeno im sačuvati, da ćemo zakone blagopočinuvšega Andrije II. (izuzamši ipak zaporku §1. istih zakonah, koja se ovako počimlje: "Quodsi vero Nos" sve do riečih "in perpetuam facultatem") obdržavati; da
