Stranica:Hrvatski ustav ili Konstitucija godine 1882.djvu/271

nasljedstvo na prestol kraljevski u Ugarskoj i posestrimih joj kra- ljevinah. — Mi smo i zbilja preuzeli vladanje, ali poradi nado- šavših težkih preponah nemogosmo se za kralja Ugarske i pose- strimih joj kraljevinah krunisati dati u roku, ustanovljenu čl. 3. god. 1791.
Docnije i to godine 1861. sazvasmo pomazanja i krunitbe Naše radi zemaljski sabor, te mu predložismo i prije napomenute listine ob odreci na prestol, kako Njeg. Veličanstva cara i kralja Ferdinanda, duboko štovanoga Nam strica, tako i Njeg. Prejasno- sti nadvojvode Franje Karla, sinovljim poštovanjem ljubljenoga Nam otca; nu krunitba Naša ipak poradi obstojavših okolnostih ni tada se obaviti nemogaše.
Nanovo dakle sazvasmo krunitbe naše radi na 10. prosinca god. 1865. u slob. i kraj. grad Peštu sadanji ovaj zemaljski sabor, te ga otvorismo licem i predvodismo ga neprekidno. Poslje podu- žih viećanjah podje Nam božjom pomoćju na radost otčinskoga srdca Našega za rukom uzpostavom ustava ukloniti one težkoće, sbog kojih kraljevska Naša posveta i krunitba dosad izostade.
Onu zabrinutost pako, što ju je zemaljski sabor god. 1861. obzirom na abdikacijonalne listine Njeg. Veličanstva, cara i kralja Ferdinanda V., duboko štovanoga i ljubljenoga Nam strica, i Njeg. Prejasnosti, carsko-kraljevskoga nadvojvode Franje Karla, sinovljim štovanjem ljubljenoga Nam otca, opetovano Nam u svojih predstavkah očitovao bio, razpršila je ona po odgovornom Našem ministarstvu u ime Naše pred licem sabora učinjena izjava: da se iz formalnih nedostatakah gore spomenutih odrekah nikakove štetne posljedice za zakonitu samostalnost i neodvisnost zemlje izvadjati nesmiju, te da se čin odreknuća na prestol u buduće ima uz oso- bitu napomenu Ugarske, njezinu obaviest i privolu dogadjati; pa da se za obezbiedjenje zemlje u toj stvari odmah poslije svetčane krunitbe Naše osobiti zakon stvoriti ima.
Uzevši dakle zemaljski velmože i zastupnici u obzir odredbu domaćih zakonah i želeći Nas u njihovom smislu čim prije kruni- sati kao zakonitoga i pravoga im nasljednika na prestol i krunu Ugarske i posestrimih joj kraljevinah: obratiše se sa podaničkom pokornošću na Nas, moleći preponizno, da Mi u smislu temeljnih zakonah zemlje i svakako prije krunisanja Našega krunitbenu za- vjernicu izdati, te njom za obezbiedjenje pravah zemlje dolje na-