kola. Sada se opet vrate svi Uskoci natrag u Senj,
a neprijateljstva s Venecijom započeše na novo.
Ponajprije udariše Uskoci god. 1604. na Turke
u Liku i Krbavu, gdje zarobiše golem plijen, od
kojega darovaše svomu kapetanu Frankolu 1500
talira gotova novca i osedlana konja. Dakako,
istodobno udariše i na Mlečane, koji ponovno po-
digoše viku na gradačkom dvoru, uslijed čega je
došao kao komisar u Senj karlovački general Vid
Kisel. No kad Uskoci ovome otvoreno izjaviše,
da bez plijena tursko-mletačkoga ne mogu da žive,
jer ne primaju plaće, povrati se general kući ne
opravivši ništa. God. 1605. iskrca se u šibeničkom
zaljevu pod vojvodom Jurišom 600 Uskoka, na-
vali na turski Skradin, te ga do temelja popali i
porobi. Naredne godine oplijene jednu mletačku
ladju kod Rovinja i zaplijene tom zgodom 10.000
dukata. Tim povodom doplovi mletačka ratna
mornarica pred Senj i ostale gradove hrvatskoga
primorja, te ih stade blokirati.
Medjutim bi sklopljen mir na ušću rijeke
Žitve (11. novembra 1606.); pa tako dobiše Uskoci
od kralja Rudolfa zapovijed, da se okane pod gu-
bitak glave navale na tursko zemljište i da se
imadu svi brodovi povući na obalu, te spremiti
u magazine. Na tu zapovijed podje uskočki voj-
voda Nikola Radić u Prag kralju Rudolfu, te mu
razloži, kako Uskoci bez plaće ne mogu živjeti,
nego jedino od plijena. Dvor se našao u neprilici,
jer je dobro znao, da nema novaca, no iz te ga ne-
prilike izvuče vojvoda Radić izjavivši, da bi se ta
plaća dala namaknuti tako, da se Uskocima pre
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/99
Ova stranica je ispravljena