turski (od 1526.) takodjer Turcima pomagali. U
jednom takovom boju ubiše Dubrovčani oca senj-
skog vojvode Gjure Daničića. Sin njegov plamteći
od osvete dade s mjesta otpremiti jako brodovlje
protiv ubojica oca svoga, a tek posredovanjem
pape Grgura XIII., koji ublaži gnjev Gjure Da-
ničića znatnom krvarinom, bi spor izravnan.
Medjutim pravi spor započe tek poslije zlo-
srećnog boja oko Klisa 1596., a može se razdijeliti
na dva odsjeka, prvi ide do godine 1602., a drugi
do 1617., to jest do smrti generala Josipa Rabatte
i do tako zvanog uskočkog rata i madridskog mira.
Kako vidjesmo, bilo je doduše još i prije 1596.
dosta okršaja i sukoba izmedju Uskoka i republike
mletačke, ali kad su ono Mlečani za podsade i boja
kod Klisa pomagali Turcima, dapače ubijali one
kršćane, što se bijegom spasoše do obale morske,
a u prvomu redu Uskoke, onda planu bijesan
osvetnički rat : od sada dalje tjeraju
Uskoci Mlečane većim bijesom nego
Turke, loveći ih po moru i kopnu,
ne pitajući, tko je na njihovim la-
djama i čija je roba. U toj osveti oni su
odista postali po Mlečane toliko opasni, da su ih
svagdje uzeli razglašivati kao gusare ; kao što
su nekoć za narodne dinastije hra-
bri Neretljani, tako su sada Uskoci
smetal i spriječavali slobodnu plo-
vidbu Veneciji po Jadranskom moru
napadajući njezine ladje i robeći
ih s tolikim uspjehom, da sva sila
mletačka nije dostajala da ih ukroti.
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/95
Ova stranica je ispravljena