bi preneseno ime uskočko na sve
vojnike posade senjske kapetanije
od Rječine do Baga i ušća Zrmanje
s jedne, a do Brinja i Otočca s druge
strane.1 Dapače krajem XVI. vijeka i kroz
XVII. uzeo se nazivati teritorij senjske kapetanije
Dalmacijom.
Položaj Senja s gorovitim zaledjem i otočnim
pročeljem, te sa svojom čuvenom burom- jeste
taki, da ga ni s morske ni s kopnene strane nije lasno
osvojiti. U taj par (1537.) bijaše Senj pod koman-
dom ljubljanskoga (nutarnjo-austrijskoga) ratnoga
vijeća, kasnije (od 1564. dalje) gradačkoga dvora, i
sijelo istoimene kapetanije u hrvatskoj Krajini,
Prema tome dakle postadoše Uskoci vojnici na
hrvatskoj Krajini, te su sa svojim potomcima sači-
njavali kroz više od osamdeset godina gradsku
posadu. Ova se opet dijelila na četiri kumpanije,
kojima bijahu na čelu vojvode. God. 1559. na-
vodi službeni popis 253 vojnika, a 1573. već 352,
dok se 1602. navodi broj senjskih Uskoka na pet
do šest stotina ljudi. Kad su se ovima stali pribra-
jati još i novi bjegunci i domaće cenjsko pučanstvo,
bilo je u Senju uskočkih vojnika početkom XVII.
vijeka do 1200 momaka. Kod većih poduzeća opet
bi im se pridružili i vojnici iz ostalih garnizona
senjske kapetanije, pa tako je broj njihov poskočio
do 2.000 momaka. Treba naime znati, da se pr-
votni broj kliških Uskoka vremenom povećao
__________
1 U senjsku kapetaniju spadala su mjesta Trsat, Hreljin, Ledenice i Bag uz more, a Brinj, Brlog i Otočac na kopnu.
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/91
Ova stranica je ispravljena