Dok je Matija uredjivao zamršene ugarske pri-
like ter se borio a novim erdeljskim vojvodom
Gavrom (Gábor) Betlenom, koji se turskom
pomoću učinio samostalnim gospodarom, svratiše
opću pozornost na sebe senjski Uskoci.
Nakon što su Turci uzeli Bosnu (1463.) i Her-
cegovinu (1482.), potraži onaj dio pučanstva (poga-
vito katoličkoga zakona), koji se ne htjede Turcima
pokoriti, utočište u susjednoj Hrvatskoj i Slavoniji.
Ovi bjegunci, najprije zvani „Pribegi, Pre-
begi", docnije Uskoci (od uskočiti), stali su
pomalo napučivati pogranične tvrdjave. Uskoka
bilo je više grupa ; osim najpoznatije kliško-senjske
još je poznata ona što je naselila Žumberak i južnu
Kranjsku. Pored imena „Pribeg" i „Uskok" još se
označuju ovi bjegunci u ispravama stranim jezi-
cima pisanim kao Vlasi, Martolozi i Mor-
lachi. Jedna se takova grupa Uskoka iz Bosne
i Hercegovine stala oko 1530. skupljati kod tvr-
djave kliške, a onda je primi senjski kapetan Petar
Kružić kao branitelje u povjereni mu grad.
Pošto su se Uskoci prečesto zalijetali u tursko
zemljište čineći velike štete, to se riješe Turci na
osvojenje Klisa. Dne 12. marta 1537. (kako znamo)
predade se Klis, po prijekoj smrti Petra Kružića
uz uvjet, da mu branitelji mogu slobodno otići,
kud ih je volja. Pošto je padom Klisa u turske ruke
pala i sva današnja Dalmacija (osim mletačkog
primorja) od Velebita do Cetine, a sam Klis pri-
padao još prije pada pod senjsku krajišku
kapetaniju, presele se sada branitelji kliški
u Senj i poniješe sa sobom ime Uskoka. Sada
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/90
Ova stranica je ispravljena