je potpuno zanemarivao državne poslove prepušta -
jući ih ljubimcima svojim,naročito slugi Filipu Langu,
nego nije ni dopuštao, da mu itko s njima preda nj
dodje, dapače ni braća njegova; Pa tako se i zgodi,
da Rudolf, kad mu doniješe spise o sklopljenom
miru s Bocskayem i s Turcima na potvrdu, dulje
ih vremena ne htjede potpisati. Radi toga plane
žestoka svadja izmedju oba brata, a kad ugarski
i hrvatski stališi izaberu Matiju na saboru u Požunu
"nasljednim gubernatorom"1 te mu se
pridruže još i češki i austrijski stališi, udje Matija
s vojskom u Češku i prisili brata ugvorom u pra-
škom predgradju Libenu (24. juna 1608.), da mu
predade vladanje u Austriji, Moravskoj, Ugarskoj
i Hrvatskoj, našto bi kao Matija II. (1608.— 1619.)
okrunjen dne 19. novembra u Požunu ugar.-hrv.
kraljem. Tri godine zatim prisili Matija brata, da
se odreče češke krune, a kad Rudolf 20. januara
1612. umre, postade i njemačkim carem.
Još prije krunisanja požunskoga sastade se
hrvatski sabor u Zagrebu, da izabere poslanike
svoje za Požun i da im dade upute, što će od novoga
kralja tražiti. Najljuća nevolja bila je Vojnička
Krajina, kojom je gospodario štajerski nadvoj-
voda Ferdinand, sin Karlov, ne obazirući se
nimalo na hrvatski ustav i krnjeći banski ugled po-
glavito time, što mu je nastojao oduzeti vojvodsku
vlast ostavivši mu samo sudbenu, a uz to namješta-
vajući po hlrvatskim gradovima i tvrdjavama
(kapetanijama) same Nijemce kao generale i više
časnike. Stoga zatraže Hrvati na svom saboru
________
1 Rudolf naime bijaše neženja.
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/87
Ova stranica je ispravljena