kraljevsku pomoć. U Pragu pak odista se na to
pomišljalo, te ubavijestilo o tom mletačkoga posla-
nika, koji izjavi, da će Venecija rado dopustiti
generalu Jurju Lenkoviću prelaz preko svoga
zemljišta ; dakako, Mlečani su istodobno sve i
Turcima dojavili.
General Lenković došao je konačno izmu-
čenoj kliškoj posadi u pomoć ("Krvava voda").
Dne 25. maja 1596. iskrca se kod Bosiljine neda-
leko Trogira sa 2.000 momaka, od kojih 300 njih
ostavi, da čuvaju barke, a s ostalom vojskom podje
preko planina ravno Klisu. Turci obaviješteni o
njegovom dolasku dočekaše ga i nenadano napa-
doše, tako da se potučen jedva nekako spasao u
grad Klis (27. maja). Kada Lenković sjutradan u
veče ostavi Klis s jednim dijelom voske, bi i opet
iznenada napadnut tako, da se jedva nekako do-
mogao Kaštel-Sućurca, dok se od vojnika njegovih
jedan dio sklone u Omiš, a drugi dopadoše turskoga
ropstva. Treći dan poslije toga poraza (31. maja)
predade se Klis Turcima uz uvjet, da branitelji
njegovi mogu pod oružjem otići kud im drago.
Tako je Klis ponovno pao šaka Tur-
cima, a time je i propala misao, da
se pokuša nešto učiniti pobunm
turskih kršćanskih podanika.
Kada se u Hrvatskoj saznalo za poraz kod Klisa,
odluči se general Herberstein na navalu na Ko-
stajnicu, a njemu se pridruži još i ban Ivan
Drašković; ali kada dodje glas, da Kostajnici
dolazi u pomoć 20.000 Turske, okane se Herber-
stein i ban dalje podsade (u julu 1596.). Ne našavši
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/81
Ova stranica je ispravljena