1596. u Klis, te ga uz pomoć nekih domaćih za-
vjerenika brzo osvoje poklavši sve Turke u njemu.
Sada utvrdi Ivan Alberti Klis protiv svakoga na-
padaja oskrbivši ga priličnom uskočkom i poljič-
kom vojskom. Pad Klisa bijaše odista od velike
znamenitosti. Na taj glas eno se pobune kršćani
hercegovački i pošlju fra Dominika Andrijaševića
u Prag moleći pomoć, koja im bi i obećana. No
važnije je i odsudno po čitavu stvar
u budućnosti, što se tim povodom
javno složiše na zator kliških osva-
jača Mlečani i Turci. To je bilo s tim važ-
nije, što se Klisu moglo pomoći hranom, momčadi
i džebanom samo preko mletačkoga zemljišta.
Kad se saznalo, da je Klis pao, odluče se u
Carigradu, da ga što brže natrag osvoje. U tu
je svrhu dobio nalog bosanski paša, da to izvede
pošto poto, a istodobno bje i kapudan-paši (ad-
miralu) naloženo, da udje s brodovljem u jadransko
more i spriječi dovoz pomoći Klisu. Medjutim
saznaše i bosanski begovi za pad Klisa, pa tako
se zgodi, da je kliški sandžak-beg Mustafa, koga
onda ne bijaše kod kuće, već 12. aprila pao sa
600 Turaka pod grad i započeo podsadu. Broj
je Turaka svakim danom rasao, tako da je do
17. aprila bilo pod njim već do 2.000 njih, a do
22. aprila 8.000. Premda su branitelji kliški
hrabro odbijali sve napadaje turske, ipak ih zaskoči
još ljući dušmanin — nestašica vode, a doskora
i glad, jer su na Klisu presušile sve šterne, a bunara
nije bilo, dok je i premalo hrane bilo spremljeno ;
uopće svi su se pouzdavali u vanjsku, naročito
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/80
Ova stranica je ispravljena