Medjutim se odigraše važni dogadjaji u Er-
delju, Turskoj i Ugarskoj.
Poslije smrti Krste Báthoryja (27. maja
1581.) postao je erdeljskim knezom malodobni sin
njegov Žigmund Báthory. Kao punoljetnik
pridruži se, kad je planuo turski rat, kralju Ru-
dolfu, prizna mu vrhovnu vlast (28. jan. 1595.)
i oženi se jednom austrijskom nadvojvotkinjom,
dapače njegovim posredovanjem pobune se protiv
Turaka vlaški vojvoda Mihajlo i moldavski
(bogdanski) Aaron, te mu se pridruže u nastalom
ratu kao svomu suverenu. U to umre 16. januara
1595. sultan Murat III., koga zamijeni na prijestolu
sin Mehmed III. (1595.— 1603.). Novi sultan
otpusti odmah po nastupu Sinan-pašu, te imenova
velikim vezirom Perhad-pašu, ali vojnička buna
u brzo ga prisili, da je opet ljeti 1595. uspostavio
starca Sinana. Uslijed toga veliki je vezir tek sre-
dinom augusta započeo vojnom, prešao kod Gjur-
gjeva Dunav i provalio u Vlašku, no ovdje ga
u nekoliko odlučnih bitaka do nogu potuče vojvoda
Mihajlo uz pomoć erdeljsku tako, da je Sinan-paša
krajem oktobra teškom mukom s nešto spašene
vojske uzmakao na desnu obalu dunavsku. Isto-
dobno srečno se ratovalo i u Ugarskoj, gdje je bu-
dimski paša primio od porte tek neznatnu pomoć.
Vrhovni vojvoda Rudolfove vojske bijaše vješti
Nizozemac general Karlo Mansfeld, a njemu bi
pridijeljen kao ratni savjetnik Tilly. Ljeti 1595.
započe Mansfeld vojnu sa 60.000 momaka, udari
1. jula iznenada na Ostrogon i potuče pod građom
(4. augusta) Mehmeda beglerbega anatolskoga, sina
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/76
Ova stranica je ispravljena