bude pripadnik ovoga kraljevstva (hrvatskoga) i
neka bude muž vješt oružju. Njega treba kralj da
s banderijem predstavi saboru (naime svečano in-
stalira) ; jer ako stališi ne budu imali bana, neka
znade Vaša jasnost, da se oni nijednom ge-
neralu tudje narodnosti pokoravati
ne će, niti će s njime ići u rat, pa
makar svi zajedno s domovinom iz-
ginuli. Oni se vole i najskrajnjijih
sredstava latiti, nego li dopustiti,
da im se sloboda u toj stvari okrnji."
Konačno izrazi sabor priznanicu Tomi Erdödyju.
Pošto je dvor ove godine 1595. srećno ratovao u
Ugarskoj, nije se dakako obazro na želje Hrvata ;
Toma Erdödy ode na svoj posjed u Metliku, vazda
spreman, da podje u rat za obranu domovine.
Od polovice maja do decembra čekala je hr-
vatska novoga bana. Kad se pak na dvoru čulo za
odlučnu i otvorenu izjavu hrvatskoga sabora, ime-
nova kralj konačno dva bana : biskupa zagrebačkoga
Gašpara Stankovačkoga za civilne, a
Ivana Draškovića Trakošićanskoga za voj-
ničke poslove, ali ne dade ni jednoga svečano in-
stalirati, kako je to tražio ustav. Stoga se 17. de-
cembra skupi sabor ne „ex edicto domini bani",
nego „ex edicto dominorum comitum comitatuum
huius regni", dakle po nalogu župana hr-
vatskih, da tu stvar rasprave. Ovdje bi re-
čeno, da sabor doduše zna, da su imenovana dva
bana, ali niti im je kralj dosada poslao plaće za
vojnike, niti su izabrani bani položili prisegu vjer-
nosti po starom običaju pred saborom, dapače oni
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/74
Ova stranica je ispravljena