provali pustošeći i harajući 10.000 Turaka sve do
Zagreba i Božjakovine. Pad proslavljenoga Siska
zaplaši i samoga kralja Rudolfa, pa stoga pošalje
5. septembra 1593. banu hrvatskomu, stališima i
biskupu zagrebačkomu Gašparu Stankovačkomu
pisma, u kojima ih zamoli, da bi nastojali što prije
natrag osvojiti Sisak, te im u tu svrhu obeća znatnu
pomoć. Vojska se stala doduše u oktobru kupiti, no
za sada ipak nije ništa učinjeno.
Početkom 1594. imenova Rudolf glavnim za-
povjednikom u Hrvatskoj nadvojvodu Maksi-
milijana, a u Ugarskoj nadvojvodu Matiju.
Koliko je to i moglo biti od koristi po Hrvatsku,
ipak Hrvati najprije zatraže od dvora garanciju,
da se imenovanjem Maksimilijanovim ne misle okr-
njiti banska prava, to jest, da nadvojvoda
ima sporazumno raditi s banom, što
im on i priznade. Potom se 23. marta 1594. sastade
hrvatski sabor, koji zaključi sveopći lični
ustanak (insurekciju) hrvatskih velikaša, ple-
mića i posjednika s njihovim kmetovima za bu-
dući rat, i to tako, da od deset dimova (fumi) daje
svaki plemić po jednog, svaki kanonik zagrebački
po jednog, a lepoglavski Pavlini četiri konjanika.
Od gradova Zagreb pedeset pješaka mušketira,
Varaždin dvjesta, Križevci sto i pedeset, Kopriv-
nica trideset, a Samobor četrdeset. I trgovci imali
su dati po jednog konjanika od robe vrijedne do
500 for.
Poslije ovih zaključaka Hrvati pozovu nadvoj-
vodu Maksimilijana u Hrvatsku, da započne vojnu, jer
su samo u tom vidjeli su svoj spas. Konačno javi
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/71
Ova stranica je ispravljena