jednu od najjačih tvrdjava ugarskih, na Gjur (turski
Janok), koja mu se nakon kratkotrajne kukavne
obrane grofa Hardegga 29. septembra predade.
Osvojivši još i Papu, stiže Sinan-paša 4. oktobra
1594. pred Komoran, no kad stiže gradu znatna
pomoć iz Češke i Moravske (do 20.000 momaka),
morade veliki vezir podsadu napustiti (28. okt.)
Medjutim se nesrećno ratovalo i u Hrvatskoj,
gdje se išlo s naše strane za tim, da se osvoji Pe-
trinja. Prilična se vojska skupila pod zapovjed-
ništvom one trojice sisačkih pobjednika, naime
banom, Auerspergom i Eggenbergom, oko 10. au-
gusta 1593. kod Bresta na Kupi, te stala odavle
biti iz topova Petrinju. Ali još prije nego li je ma
kaki znatniji uspjeh postignut, doletješe gradu u
pomoć sa 40.000 momaka bosanski Mustafa paša
i grčki beglerbeg Hasan. Sada predloži ban Toma
Erdödy, da se vojska utabori u kutu izmedju ušća
Kupe, Odre i Save, te tako zaštiti grad Sisak i za-
priječi svaka turska navala; ali Nijemci i ovaj
puta bijahu za svoju vječnu opreznu defenzivu i
"povratak." Uslijed toga stade 16. augusta kršćanska
vojska tolikom brzinom uzmicati, te su Turci mi-
slili, da se radi o kakoj ratnoj varci. No kad vidješe,
što se zgodi, onda okrenu (sastavivši prije most
preko Kupe) na Sisak, te ga stanu podsjedati. U
gradu bijaše tek oko stotinu vojnika s dva kano-
nika, Gašparom Grandjom i Andrijom Kovačićem,
koji ne mogavši odoljeti većoj sili, slavno poginuše
u na juriš osvojenom gradu (28. augusta). Tako
bje ono proigrano, što je nedavno
tako slavno obranjeno. Poslije pada Siska
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/70
Ova stranica je ispravljena