padnu- granicu prema Italiji, koje
nije nikad prekoračio. Njome prestaje
doba hrvatske stoljetne defenzive (od 1493.), a po-
činje doba ofenzive. Kralj Rudolf darova glasnika
zlatnim lancem, dok je papa Klement VIII., koji
se vrlo zanimao balkanskim prilikama, vlastoručno
čestitao banu ; Filip II. Španjolski pak odlikova
ga redom Spasiteljevim. U Zagrebu odslužio je bi-
skup Petar Domitrović svečani „Te Deum", a pred
crkvom pucali su mužari. Treći dan poslije bitke
podje ban na Petrinju, da odavle otjera Turke.
No Eggenberg ga sada ostavi, tobože da nema kra-
ljevskoga naloga, našto se ban morade vratiti. Tim
je činom sva korist pobjede sisačke
propala.
Kad je stigao u Carigrad glas o sisačkom po-
razu, uzbunio se sav narod. Glasovi su bili doduše
crni sami po sebi, ali pripovijedanjem postadoše
oni još crniji. Uslijed toga vikala je podjarena svje-
tina carigradskim ulicama, da će pasti Bosna i
Budim s Ugarskom, dapače poradi teških gubitaka
prozva narod ovu godinu „godinom propasti", a
tako je bilježe i savremeni turski pisci. Najviše je
podjarivao svjetinu veliki vezir Sinan i njegove
pristaše, a zakukaše i kadume carskoga podrijetla,
čija djeca izgiboše ispod Siska, nagoneći sultana,
da Rudolfu navijesti rat. U to dodje u Carigrad
kao carski poslanik Popel Lobkovic noseći
bogate darove i dvogodišnji danak (60.000 dukata)
s molbom, da se primirje drži, što će sada nakon
pogibije Hasan-pašine lakše biti. Porta primi do-
duše ove poklone vrlo prijateljskim raspoloženjem,
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/68
Ova stranica je ispravljena