će sutra. Taj se glas toliko svih dojmio, da su se svi
složno odlučili na boj.
Vojska se kršćanska razvrstala u tri bojna
reda ; u prvom bijaše ban Toma Erdödy, u drugom
karlovački general Auersperg, a u trećem Eggenberg.
Pošlo se odmah zorom 22. juna na put. Na glas, da
se primiče kršćanska vojska, Hasan predje preko
mosta Kupu s nekih 18.000 ljudi, i udje tako u onaj
kut, što ga stvaraju Kupa i pritok joj Odra. Iza
ledja bila je Hasanu Kupa, s lijeva Odra, a s desna
most preko Kupe. Bitka bila je osobito žestoka i
krvava, dok napokon kršćani ne potisnuše Turke
i to baš zaslugom banovom. Ovaj je uzmak i razlog
propasti turskoj : Turci budu napadnuti sa sviju
strana, dapače i kanonik Jurak uplete se u boj izi-
šavši iz grada. Jedini mogući uzmak bi-
jaše prekoKupe, stoga podju prema mostu,
ali ga Hrvati već prije posjedoše i stadoše rušiti.
Tako ne preostade bježećim Turcima drugo, nego
preplivati Kupu. Nasta silna gužva i metež, u kojem
zaglavi sam Hasan-paša, dva carska sestrića i sila
odličnih Turaka ; od 18.000 njih jedva da ih se 2.000
spasio. Dakako i ona turska vojska, što je bila s one
strane Kupe, pobježe ostavivši tabor s bogatim
plijenom, med ju ostalim do 40 topova. Kršćana
poginulo je tek pedesetak ljudi. Sav kršćanski svijet
uzradova glas o toj slavnoj pobjedi, o kojoj stadoše
izdavati prigodne spise, a banu slati čestitke i darove.
Bitka sisačka nije samo u hrvatskoj povijesti zna-
menit dogadjaj, nego i u svjetskoj : pod zidi-
nama tvrdoga sisačkoga grada našao
je islam svoju krajnju sjeveroza-
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/67
Ova stranica je ispravljena