je u sebi 400 momaka posade, dijelom Hrvata, di-
jelom Nijemaca pod komandom Nijemca Krste
Lamberga; ovu su posadu uzdržavali kranjski
stališi. Iza osamdnevnoga udaranja iz topova pre-
dade se Lamberg deveti dan (18. juna) na zahtjev
gradjana uz uvjet, da ih Hasan sve pusti žive kud
hoće. Sjutradan (19. juna) udju Turci u Bihać, ali
ne održaše riječi : od 5.000 kršćana sasjekoše njih
do 2.000, a ostalo prodadu u roblje. Sam Lamberg
s nešto vojske nekako se spasao. Tako propade
posljednji bedem Hrvatske na jugu;
obrambena linija ide sada od Ogu-
lina kroz Karlovac prema Brestu i
Sisku.
Poslije pada Bišća spremi se Hasan, da osvoji
Sisak. Dok je još pod Bišćem boravio, složiše nje-
govi ljudi širok most na čamcima preko Kupe kod
Bresta, tako da je moglo po njem uporedo jašiti
šest konjanika. Sada se Hasan odluči najprije udariti
na Brest. Ovdje se medjutim našao i Tomo Er-
dödy. Još prije, nego li je banu stigla čitava vojska,
udari Hasan paša 19. jula poslije ručka na nj, te
mu vojsku za dva sata raspudi na sve strane i zaplijeni
podjedno sve topove, silu hrane i novaca. S ove
pobjede pronese se slava Hasanova u Carigradu,
dapače sam ga sultan odlikova dragocjenom sabljom
i zlatom izvezenim svilenim odijelom. Nakon po-
bjede svoje Hasan spali Brest, te udari na Sisak,
što ga je s neznatnom posadom osobito hrabro branio
kanonik Mikac s dva druga, Blažom Jurakom i
Matijom Fintićem. Podsada započe 23. jula, no
grad se ipak održa što hrabrošću, što lukavošću
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/64
Ova stranica je ispravljena