III.
Kulminacija premoći Turske i peripetija.
(1579.-1606.)
Izgradnja Karlovca ipak nije Turke smetala,
da ne provaljuju s jedne strane plijena radi sve do
Turopolja, a s druge do Križevaca i Ivanića. Tome
pak ban Krsto Ungnad nije mogao pomoći; pošto
ga nitko nije htio kao tudjinca da sluša, dapače
plemstvo se ne htjede njegovoj vojsci pridružiti.
Uz to bijaše Krsto Ungnad još i nepošten sile-
džija, otimajući na nepravedan način imanja i po-
sjede, a onda još i neobično ohol i bahat ; tako je
Zagrebčanima, s kojima bijaše u vječnoj svadji,
običavao govoriti, da je njihov kralj. Kad se
konačno protiv njega pobunila vlastita mu vojska,
onda se koncem 1583. odreče banske časti.
Nasljednikom imenova mu kralj dvadeset
i šest-godišnjega zeta Tomu Erdödyja
(1584. — 1595.), koji bi 8. aprila uz veliko odušev-
ljenje svečano instaliran u hrvatskom saboru u
Zagrebu. Potom stvori sabor zaključak, da ban
ima sa svojom vojskom odmah poći na Kupu, te
ondje utvrditi Brest, a onda još Koprivnicu, Kri-
ževce i Ivanić. Pošto je narod radi opće bijede i
nevolje neprestano hrpimice selio iz Hrvatske,
po čem je spala radna i porezna snaga,1 to se
sabor obrati s molbom na nadvojvodu Karla Šta-
jerskoga, da ga pomogne novcem i radnicima za
1 Sada god. 1684. bilo je u svemu 3.000 porta, a
nekoć je sama križevačka županija brojila do 12.000 !
