nudi sultan Nikoli čitavu Hrvatsku, ako mu predade grad, no on to s pre-
zirom odbije. Potom Turci uzeše neprekidno
jurišati grad, ali ih Zrinski odbije, dapače smjelim
provalama nanese im znatnih šteta. Radi toga
neuspjeha začeše Turci kopati lagume i rušiti
gradske zidove ; i odista 5. septembra uspjelo je
Turcima takim lagumom razrušiti glavni dio zi-
dina. Treći dan (8. septembra) sve je bilo razrušeno
osim barutane ; Nikola Zrinski uvidje, da se dalje
više ne može braniti, pošto nije stigla očekivana
pomoć. Stoga se spremi na zadnji boj : obuče ljubi-
často-svilenu dolamu, u džep stavi sto dukata,
"da ne reče onaj, koji ga bude mrtva pretraživao,
da nije ništa našao", objesi zlatni lanac oko vrata,
a na glavu stavi kalpak nakićen diamantima.
Potom iznese na jednu hrpu sve svoje pokretno
dobro, te ga dade zapaliti. Iza toga provali sa 600
preostalih ljudi uz barjaktara Lovru Juranića na
vrata tvrdjave i pogibe kao junak sa preostalom
posadom.1 No radosne ove vijesti o padu Sigeta
sultan nije više dočekao, jer je još 4. septembra u
svom čadoru umro. Smrt njegovu znao je veliki
vezir Mehmed Sokolović vješto zatajiti, jer bi se
inače ne samo sva turska vojska razbježala, nego
bi se nesumnjivo i Maksimilijan odlučio na kakovo
smjelije djelo.2 Tim lukavim činom spase veliki
vezir slavu i snagu carstva, podjedno posla Su-
_______
1 Na životu preostadoše kao turski sužnji tek sedmorica njih, medju njima i Gašpar Alapić.
2 Za smrt Sulejmanovu saznao je Maksimiljan tek koncem oktobra!
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/42
Ova stranica je ispravljena