žaju gradjane, a vrhovnu komandu primi u njemu
paša "od tri tuga". Sada postade Ugarska
izmedju Blatnoga jezera i Tise, te
današnja Slavonija turskim paša-
lukom, dok je Zatišje i Erdelj dobio mladi
Ivan Žigmund kao „vojvoda". Ferdinandu pre-
ostadoše samo zapadna Ugarska s Požunom kao
glavnim gradom, te ostaci Hrvatske i sredovječne
Slavonije. Tako se ostavina Ludovikova raspade
na tri dijela.
Suznim očima ostavila je Izabela Budim
sa svojim sinom, savjetnicima i krunom sv. Stje-
pana. Sam fra Gjuro Utišenić bijaše teško po-
tresen nenadanim dogodjajem, pa se uze domi-
šljavati, kako bi proveo veliko- varadinski mir.
Nadao se, da će Ferdinand na glas o padu Budima
povesti na novo vojnu, kojoj bi se onda i on mogao
pridružiti. I odista, Ferdinand pošalje s vojskom
u Ugarsku markgrofa Joachima Brandenburškoga,
kome priskoči u pomoć lijepa ugarska vojska
pod zapovjedništvom Petra Perényija i hrvatska
pod Nikolom Zrinskim; sve u svemu skupilo se
oko 50.000 momaka. No nespretnošću Joachimo-
vom ne postiže se ništa ; iza neuspjele navale na
Peštu (koncem septembra i početkom oktobra
1542.) vojska se razbježe. Ovaj je neuspjeh bio
od odlučne važnosti po fra Gjuru : on se odluči,
da ne predade zemlje Ferdinandu, nego da mudrom
politikom spram Turčina sačuva slobodu Erdelj u,
otkuda bi onda s vremenom imala svanuti sloboda
i ostaloj Ugarskoj. Poradi toga sazove u Tordu
god. 1544. sabor, koji uredi ustav erdeljski;
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/31
Ova stranica je ispravljena