Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/24

Štajersku sve do Graca (12. sept.),pa se prešavši Muru zaputio do Maribora, a onda ušao desnom obalom Drave u kraljevstvo Hrvatsko kod Vinice (23. sept.). Odavle pošao je pored Varaždina do Rasinje, gdje se vojska turska podijelila na dva dijela : sultan pod je preko Koprivnice i Virovitice Podravinom, a veliki vezir preko Križevaca i Čazme Posavinom ; u Beogradu sastaše se oba odjeljenja (12. okt.) krcata bogatim plijenom i nebrojenim robljem. To je jedini puta što je jedan sultan lično, na čelu vojske prošao Hrvatskom, izuzevši dašto Srijem i istočne slavonske strane. Medjutim skupi Ferdinand po- moću brata svoga cara Karla V. kod Beča oko 100.000 vojske, s kojom po odlasku sultanovu ne poduze nikakih vojnih operacija, već se ponovno odluči pokušati, ne bi li kako sklopio mir sa sul- tanom i kraljem Ivanom. No dobri se izgledi iza kratkotrajnoga primirja sklopljena ljeti 1533. s Tur- cima i duljega pregovaranja s kraljem Ivanom opet razbiju, našto Turci provale s jedne strane u da- našnju Slavoniju, gdje osvoje ljeti 1536. Požegu, a s druge u Hrvatsku na tvrdi Klis, koji im se pre- dade 12. marta 1537. ; tom prigodom pogibe bra- nitelj njegov Petar Kružić. S Klisom pade čitava južna Hrvatska (danas Dalmacija do Neretve) osim mletačkih primorskih gradova u turske ruke.
Pad Požege osobito se bolno dojmio Hrvata, pa stoga ih je dosta bilo, a naročito medju nižim plemstvom, koji su javno govorili, da im je sve jedno, tko im je kralj, Ferdinand ili Ivan, te da će