Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/23

oktobra 1530. zajamčivši medjusobni mir i sjegur- nost posjeda. Time se dovrši gradjanski rat, dapače brzo potom nestade i stranke Ivanove u Slavoniji, jer joj članovi zazirući od kraljevih sveza sa sultanom priznaše Ferdinanda svojim gospodarom.
Medjutim se kušalo izmiriti oba kralja, no kako je Ivan, poduprt sutanom, tražio za sebe či- tavu Ugarsku i Hrvatsku, pregovori se razbiju, a Sulejman povede ljeti 1532. treću vojnu na Ugarsku s namjerom, da uzme Beč. Ali naum njegov spriječi Nikola Jurišić¹ zadržavši Turke pod Kisegom, inače neznatnim gradićem nedaleko Szom- bathelya u željeznoj županiji. Podsadu započe dne 6. augusta veliki vezir Ibrahim, jer se Jurišić ne htjede predati sa svojom malom posadom (oko 700 momaka) sastavljenom od Magjara i Hrvata. Kad se nakon dvadeset i dva dana pokazaše svi turski juriši kao uzaludni, upusti se veliki vezir u sultanovo ime s Nikolom u pregovore. Na ličnom sastanku u Ibrahimovu čadoru ugovoriše bespri- mjerni slučaj u svjetskoj povijesti : fingiranu predaju. Jurišić je naime dozvolio nekim Tur- cima, da su na najvišem tornju gradskom istakli turski barjak, a po tom krene sva vojska sa sul- tanom na čelu natrag u Carigrad, kao bajagi da je osvojila Kiseg i tako spasla čast svoga oružja (30. aug.). Ali sultan nije natrag krenuo istim putom, već je ponajprije pustošeći i robeći zašao duboko u
_______
¹ _{Rodjen oko 1490. (u Senju ili Zadru?), umr'o u decembru 1543. u Beču, a pokopan bi u Kisegu u crkvi sv. Jakova.}