gimnazije na Rijeci, onda u Varaždinu, Požegi,
Osijeku i Petrovaradinu (prenesena odavle 1779.
u Vinkovce). Od ježovita preuzeše gimnazije
neko vrijeme Pavlini, a onda Franjevci.
Pučke škole, rastresene po zemlji, bile su takodjer
pod okriljem svećenstva, navlastito župnika. One
su imale svoje knjige štampane u Zagrebu i Va-
raždinu kajkavskim narječjem. Školstvo je još
najljepše cvalo, dok je bilo u rukama Isusovaca i
Pavlina, no po dokinuću ovih redova, kad škole
preuzeše Franjevci, spade na dosta niske
grane s obzirom na svjetsku (nipošto svećeničku)
potrebu, a isto su tako bile zanemarene pučke
škole, ostavljene volji pojedinih župnika.
Mnogi su mladići hrvatski polazili i u strani
svijet na više nauke, naročito u Rim i Bolognu,
gdje su se poglavito posvećivali teologiji. U Rimu
bijaše dapače podignut i poseban zavod za Hr-
vate, naime zavod sv. Jerolima (oko 1454.),
preko kojega bijahu Hrvati ne samo u svezi sa
naobraženim zapadom, nego i s ostalom svojom
braćom iz pokorene Dalmacije i Bosne. Može se
reći, da je baš ovaj zavod bio rasadnik ideje i
imena ilirskoga u značenju zajed-
ničkoga imena južnih Slavena.
Ostali mladići polazili su na više nauke u Beč
i Budim.
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/178
Ova stranica je ispravljena
