neku posebnu prisegu, da će vjerno služiti „dok
potrebuvala ih bude očinska kralevska presvetlost
katoličanska". Isto je tako hrvatska zastava
zamijenjena s općenitom vojničkom zastavom car-
stva njemačkoga, koju je konačno Josip II. god.
1786. zamijenio posebnom crno-žutom austrijskom.
Uopće valja naglasiti, da je dvor kroz čitavo
to vrijeme, a naročito kroz sav XVIII. vijek išao
za centralizacijom, a u koliko nije uspio, da tako
Hrvatsku jače priveže Beču, gledao je, da je što jače
sveže s Ugarskom, samo da bude što manje samo-
stalnih skupina u habsburškoj monarkiji. Odatle
tolika opreka izmedju prakse i pisanih zakona.
Ogledajmo još prosvjetne prilike u to
doba. Školstvo bijaše sve do Marije Terezije vrlo
traljavo. Jedino neki manastiri i biskupska sjeme-
ništa brinula su se u početku za naobrazbu mladeži.
Prvi viši zavod otvoriše Pavlini god. 1503. u svom
manastiru u Lepoglavi. God. 1607. utemeljiše opet
ježoviti u Zagrebu slični zavod, koji se u brzo
još većma razvio, te postao „academia scien-
tiarum" ; u toj akademiji naučala se teologija,
filozofija i pravo. S tom je akademijom bila u svezi
i gimnazija. God. 1669. htjede Leopold I. ovu aka-
demiju podići u red pravih sveučilišta po uzoru
ostalih u monarkiji, ali do toga nije došlo radi
nekih neumjesnih zahtjeva ježovitskih. Po raspustu
reda ježovitskoga (1773.) dospješe akademija i gim-
nazija u državne ruke, pa tako bi teološki odsjek
njezin spojen sa biskupskim sjemeništem u Zagrebu
(1790.). Osim zagrebačke gimnazije (utemeljene
1607.) budu tečajem toga doba još podignute
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/177
Ova stranica je ispravljena