Na ugarskom saboru i to u gornjoj ili donjoj kući,
raspravljalo se ovako. Najprije izneseni su i pre-
tresani točku po točku kraljevski prijed-
lozi; ako je štogod bilo, što se ticalo Hrvatske,
onda su naši nunciji to primili ili odbili. Poslije
kraljevskih prijedloga iznijeli su ugarski stališi svoje
prijedloge i gravamina, koje je kralj prihvatio ili
nije. Konačno stavili su hrvatski poslanici u ime
kraljevstva Hrvatskoga na usta svoga proto-
notara, koji je pratio nuncije na sabor, svoje
prijedloge i gravamina, a kralj ih je onda primio ili
zabacio. Samo onaj zakon stvoren na
zajedničkom saboru, na koji su pri-
stali hrvatski poslanici, vrijedio
je i za Hrvatsku.
Kasnije se ugarski sabor razdijelio na četiri
cirkulaa, prema teritorijalnom razdijeljenju
Ugarske : s ove i s one strane Dunava, s ove i s one
strane Tise. Zastupnici ovih županija (isključivši
zastupnike gradova i kaptola) sastajali bi se u
pred-sjednice (kao danas saborski klubovi), a
što su tuđe zaključili, bilo je i u saboru prihvaćeno.
Hrvati nijesu spadali ni u koji od
ova četiri cirkula.
U županijskom uredjenju nastade u to
doba znatna promjena, jer je bitno preure-
djeno prema ugarskomu kalupu (1756.). Na čelu
svakoj županiji stajaše veliki župan (su-
premus comes) imenovan od kralja, a pripadaše
po činu svome medju velikaše kraljevstva. Poslove
županijske rukovodio je podžupan (kasnije re-
dovito dva) s ostalim činovništvom, koje je bilo
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/174
Ova stranica je ispravljena