je kraljevskom naredbom mimo sabora uvedeno na
mjesničko vijeće, pa urbarski zakon Marije Terezije
i preinaka u Vojnoj Krajini. Tome slabljenju sa-
borske vlasti bijahu kadikad krivi i stališi sami.
God. 1685. promijeniše oni način uprave državne
time, što su zaključili, da za slučaj, ako se sabor
ne bi mogao sastati, pošto se plemstvo nalazilo na
bojištu, može ban, odnosno njegov zakoniti za-
mjenik biskup zagrebački, sa šestoricom svjetov-
njaka i duhovnika odrediti ono što drži potrebnim ;
tu šestoricu imao je samo ban pravo imenovati.
Tako nastaše banske konferencije, koje su
imale tek upravnu vlast, a ne i zakonodavnu ;
no već 1701. budu dokinute. Podloženjem Hrvatske
ugarskomu namjesničkomu vijeću (1779.) i saborskim
zaključcima 1790./1. bi nezavisnosti hrvatskoga sa-
bora zadan upravo smrtni udarac.
Za obavljanje poslova kod samoga kralja dr-
žali su Hrvati u Beču svoga stalnoga dvorskoga
agenta (agens aulicus), koji je imao nastojati
oko uspješnoga rješavanja saborskih zaključaka, što
ih je kralj imao potvrditi. Osim toga poslužio bi
se sabor i svečanim, poslanstvom (legatio regni),
koje bi izabrao iz svoje sredine, tako god. 1712.
kad se nosila na potvrdu pragmatička sankcija.
Važan član sabora bijaše „protonota-
rius regni", koga je sabor birao, a ban potvr-
djivao. Njegovo je zvanje bilo da čuva pečat kra-
ljevstva i banov (otale „sigillorum conservator")
i ključeve arkiva, gdje su se spremala " privilegia
regni". Kad bi ban urmr'o ili se zahvalio na časti,
onda je prtonotar imao javno njegov pečat pre-
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/172
Ova stranica je ispravljena