na kralja, koji je banu dozvolio saziv („ex edicto
domini regis"). U sabor dolaze u to doba svi pre-
lati i velikaši, koje ban mora posebnim pozivnicama
pozvati ("per litteras banales"), dok se niže plemstvo
pozivalo po županijama. Otsutni magnati i udo-
vice magnata, koje nijesu dolazile, dali su se za-
stupati po zamjenicima imali su u saboru posebno
mjesto. Od god. 1608. slali su i kr. slob. gradovi
svoje poslanike u saboru, a od god. 1776. dolazio je
u hrvatski sabor i sam riječki gubernator. Sabor
se nije sastajao na jednom stalnom mjestu, nego
izmjenice u Zagrebu, Varaždinu, dapače god. 1737.
na rijeci Glini. Sabor, kojemu je vazda predsijedao
ban, zove se hrvatski stanak i spravišće, a u
latinskim službenim spisima "regni conven-
tus", "dieta" i "generalis regni con-
gregatio", dakle baš onako kao ugarski. Ka-
snije prozvaše Ugri svoj sabor "comitia", no
Hrvati ostadoše kod svoga naziva. Svi su članovi
sabora redovito zajedno sjedili u jednoj skupštini,
samo god. 1621. i 1709. vijećali su magnati i prelati
za sebe, a niže plemstvo opet za sebe, no to je bilo
iznimno. Sabor hrvatski odlučivao je o novačenju
i uredjenju vojske sve do Josipa II., a osim toga
raspravljaše o porezu i daćama, što su tekli u ze-
maljsku blagajnu, o obrani i upravi kraljevstva,
i to, kako sam kaže god. 1706. "neovisno od ugar-
skih zakona i statuta". Zakone (artikuli) stvo-
rene na saboru potvrdjivao je kralj.
Ali i mimo sabora i bez njegove privole bi
mnogo toga uvedeno u Hrvatskoj u to doba. Tako
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/171
Ova stranica je ispravljena