Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/170

upravne vlasti.¹ Nakon imenovanja trebalo je svaki puta, da bude svečano instaliran. Držeći u desnici žezlo, a u ljevici zastavu, te stojeći na uzvišenom mjestu, obično u crkvi sv. Marka u Zagrebu, novi je ban pred stališima polagao priaegu, koju mu je čitao kraljevski povjerenik ; prije te prisege Hr- vati nijesu htjeli da imenovana bana priznadu za- konitim. Sve do god. 1756. bijaše običaj, da je sabor votirao novomu banu dar u ime zemlje, ali od onda to prestade. Poslije instalacije ban bi sebi sam imenovao banovca (vice-banus), koji je ta- kodjer polagao saboru hrvatskomu prisegu. Ba- novac mogao je biti samo domaći sin i plemić, a nipošto stranac, makar i imao posjeda u Hrvatskoj. Redovito je to bio župan zagrebački ili križevački, no kad budu 1756. hrvatske županije preudešene prema ugarskim, stalo se to zapuštati. Banovac je bio sasvim i isključivo ovisan od bana, te se nakon banova odstupa ili smrti takodjer morao odreći svoje časti. Često se zgadjalo, a naročito u XVIII. vijeku, da nije bilo bana, već samo od kralja ime- novani zamjenik banske časti (locum- tenens). Težak udarac bi zadan banskoj časti god. 1779. dokinućem kraljevskoga vijeća, a najteži god. 1790., kad bi Hrvatska podredjena ugarskomu na- mjesničkomu vijeću.
Sabor kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavo- nije sazivao je u početku ovoga doba samo ban, a kako vidjesmo, malo po malo prešlo je to pravo
________
¹ _{Oba ova znaka (zastava i mač) još se i danas mogu vidjeti na grobu bana Tome Erdödyja u lijevoj ladji stolne crkve (umro u januaru 1624.).}