Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/168

Ova stranica je ispravljena

dalje redovito po jedan, a prije toga kadikad po dva, naime jedan za vojničke, a drugi za civilne poslove. Sve do pod kraj XVII. stoljeća ban ne bijaše nikomu drugomu podložan, već ravno kralju, otale mu i pridjev „prorex". Bana i u ovo doba predlaže hrvatski sabor, i to tako, da odabere nekoliko uglednijih ličnosti, te onda zamoli kralja, da jednoga izmedju njih imenuje banom. Još god. 1736. kaže naš sabor za ovo predlaganje, da je to „prastari običaj, koji se doslije održao", a god. 1791., kad je priznao ugarsko namjesničko vijeće kao zajed- ničko, zaključuje: pošto se stari običaj predlaganja
________
werden uns genug zuführen, auch noch zu uns fallen (Zem. arkiv u Ljubljani). — God. 1538. radilo se o tom, da se u Žumberku nasele neki došljaci iz Bosne, pa tom prilikom izdade im 6. sept. Ferdinand I. povelju, u kojoj ih na više mjesta nazivlje „Serviani seu Rasciani". (Lopašić: Spom. kraj. I. 5.) Seoba se obavila u oktobru iste godine 1538. te o njoj izvijesti Nikola Jurišić kralja Ferdinanda (22. okt.) ovako: „In dieser stundt schreibt mir herr Petter Kegleuitsch bann, mitsambt anndem crabatisch grauen, wie sy mit gluckh ankhumen sein vnd die Sirfen welcher ain grosse antzahl ist, mit iren weib, khindt vnd viech heruberbrachf" (u tajnom bečkom arkivu Hungarica october 1538.), Na to dojavi kralj Ferdinand 6. nov. banu Petru Kegleviću ovo : „Accepimus ex literis tum nobilis Nicolai Jurischitz baronis in Guns etc. tum aliorum etiam se in hoc, quod capitanei et wayuode Rasciani sive Serviani atque Valachi, quos vulgo Zrbschy vocant, cum eorum subditis et adherentibus..." (Hung. november 1538.) — God. 1572. izdao je dr. Wolfgang Lanz u Amsterdamu jednu kartu Ugarske i susjednih zemalja; u njoj se sav kraj od Valpova i Djakova na istok zove Rascia. Tako i na karti od 1596. (Czömig : Ethnographie II, 161.). — Kalugjer Pavle Alepski izjavio je god. 1654., da doseljeni grčko-istočnjaci oko Marče kraj