je još od god. 1705. (kao danas što je). Metropoliti
(patrijaru) bi dodijeljena srijemska episkopija sa
prvim sijelom u manastiru Krušedolu, a od
1719. dalje u Karlovcima, kako je i danas.
God. 1751. dobije karlovački metropolita naslov
„srpskoga patrijara", te bi podjedno po-
stavljen crkvenom glavom nad cijelim
klerom i narodom grčko-istočnoga
zakona i srpske narodnosti u Hrvat-
skoj i Ugarskoj. Prihodi patrijarovi bili su
veoma znatni, naročito od kad mu je dan spahiluk
Dalj, a birao ga je sabor sastavljen od klera
i laika. Izbor bijaše slobodan te nije
trebalo vladareve potvrde. Svećenstvo
se obrazovalo u manastirima, a samo neki vrsniji
mladići slali su se u Rusiju.1
________
1 U spomenicima XVI., XVII. i XVIII. vijeka navode se iz Bosne doseljeni Srbi redovito pod imenom Vlasi (gens Valachorum, das walachische Volk). Do toga naziva došlo je ovako. Kako znamo, u prvom početku (od VII. do XI. vijeka) „Vlah" znači čovjeka romanskoga
podrijetla, no kako su se Vlasi ponajradije bavili stočarstvom, a kasnije i ratarstvom, to su tada (od XII. do XVI. vijeka) stali uopće sve stočare i ratare, pa konačno sve seljake nazivati Vlasima. Ovo vrijedi u prvom redu za Bosnu i Hercegovinu, kako nam to dokazuju sredovječne isprave, a i dubrovački pisci, naročito Marin Držić, koji u svojim pastirskim komedijama susjedne hercegovačke seljake nazivlje Vlasima. (Gl. „Stanac" i „Tirena".) Dapače u Dalmaciji još se i danas u tom značenju ta riječ učuvala. Vuk Karadžić kaže u svom „Rječniku": „U Damaciji gradjani i varošani i ostrrvljani zovu Vlahom svakoga seljaka sa suhe zemlje koje mu drago vjere". U Bosni opet još i danas Muhamedovci zovu Vlahom svakoga kršćana (i katolika i grčko-istočnjaka), a naročito
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/166
Ova stranica je ispravljena