Grčko-istočnoj crkvi pripadali su doseljeni
Srbi. U sredovječnoj Hrvatskoj nije bilo Srba,
osim nekoliko njih po srijemskim imanjima pre-
bjeglih srpskih velikaša, naročito Brankovića. U
Bosni i Hercegovini bilo ih je već više (naročito u
južnoj Hercegovim), ali ipak ni izdaleka u toj mjeri,
da bi činili većinu, jer u tim zemiljama bijaše
pored katoličanstva poglavito rašireno bogo-
milstvo sve do dolaska Osmanlija. Kad Turci
osvojiše Bosnu, stanu oni Srbe iz Srbije i sjeverne
Maćedonije po njoj naseljavati, da im služe kao
neredovite čete (martolozi, od grč. harmatolós t. j.
oružan čovjek) i da im obradjuju polja, pa ih tako
hrane (raja).1 Kako su odsele dalje Turci
napredovali, tako su se unutar njiho-
vih političkih granica sve to većma
širila na sjever i srpska naselja.
Sve do pred XVI. vijek još uvijek (osim pojedi-
načkih omanjih slučajeva) nema u glavnom Srba
u onim krajevima Hrvatske, što ostadoše slo-
bodni od Turaka. Tekar kad je okrenula ratna
sreća turska (poslije 1593.), stadoše se oni iz tur-
skoga carstva a naročito iz pašaluka bosanskoga
seliti u Hrvatsku.
Prvo crkveno uredjenje njihovo u
turskom carstvu vezano je isključivo uz mana-
stire. Najviše ih je bilo po Fruškoj Gori u Srijemu,
kao Hopovo, Krušedol, Vrdnik (Ravanica) i Gr-
______
1 Sa Srbima povedoše Turci takim prilikama još i mnoštvo ine balkanske raje, naročito Cincara i Rumunja (Vlaha).
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/163
Ova stranica je ispravljena