doba njemačke prevlasti. U prvom su to redu
Srbi, koji naseliše većim dijelom svu Vojničku
krajinu, Slavoniju i Srijem. U onim stranama,
gdje nikad nijesu vladali Turci i gdje nije bilo
Vojne Krajine (kao u Zagorju i južno od Zagreba
do Kupe), nije bilo Srba. Nadalje napučiše gradove
naročito u Slavoniji, Nijemci, djelomično kao
obrtnici i trgovci, a djelomično kao časnici i služ-
benici. Ti su Nijemci došli iz švapskih (južno-
njemačkih) krajeva, poglavito iz gornje Austrije,
Bavarske i Württemberga. Neki gradovi, kao Osijek
i Petrovaradin, bili su u drugoj polovici XVIII.
vijeka čisto njemački. Magjari se naseliše (dje-
lomično još iz turskoga vremena) isključivo po
nekim slavonskim selima uz Dravu i Dunav, a
Arbanasi (Klementinci) (god. 1737.) samo u
dva sela Nikincima i Hrtkovcima.1
Društvo se i sada raspadalo na slobodne i
neslobodne ljude. Slobodni bili su plemići, sveće-
nici i gradjani po kralj, slobodnim gradovima.
Plemstvo se dijelilo u velikaše (magnate) i niže
plemstvo („šljivari", plemenitaši). Staro preko-
kapelsko hrvatsko plemstvo većinom je za turskih
ratova ili izumrlo ili se iselilo u Ugarsku i Austriju,
a neki dapače u Italiju. U Ugarskoj dobiše iznajprije
pridjev „Horvát" (cognomine Chrovatus), pri-
_______
1 Bilo ih je u svemu oko trista porodica, a vodio ih je rim. kat. nadbiskup skopljanski Mihajlo Summa, koji je kao carski penzionirac umr'o u Osijeku 20. nov. 1777.; njegov se grob u franjevačkoj crkvi u nutarnjem gradu još i danas vidi. Danas je rijetkost, da bi koji od njihovih potomaka znao arbanaški.
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/159
Ova stranica je ispravljena