Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/155

snagu, što tješnje pridružiti se Ugarskoj na za- jedničku obrana. Prvi je tu misao izrekao naj- umniji i najuvaženiji muž onoga vremena, protonotar Nikola Škrlec, a usvojio ju je sabor hrvatski uz potporu javnoga mnijenja u Hrvatskoj.
U prvi kraj pomišljalo se na to, kako bi se uredila za Ugarsku i Hrvatsku jedna zajednička naj- viša oblast, koja bi se zvala „senatus regni". Članove senata birali bi sabori, kojima bi bili i odgovorni ; senatu bi presjedao palatin ; dakako, Hrvatska bi dobila razmjeran broj senatora, a birao bi ih sabor hrvatski. Za vojničke poslove i za čitavu Krajinu imala bi se osnovati „curia militaris" mjesto bečkoga i gradačkoga Hofkriegs- ratha ; predsjednik te kurije imao bi biti član senata i bio bi odgovoran saboru. U toj vojničkoj kuriji imao bi i ban dobiti svoje mjesto kao njezin član.
Pored ovoga predloga Hrvati se odluče, ako ga Magjari ne prime na svom saboru, još za jedan drugi : neka se Hrvatska stavi pod ugarsko namjesničko vijeće pridržavši sebi pravo kasnije uvesti svoje posebno namjesničko vijeće. Ovaj drugi predlog bi prihvaćen na budim- skom saboru (čl. 58 : 1790.), pa tako žrtvova hrvatsko plemstvo dragovoljno naj- višu državnu oblast svoju, naime bana, podvrgavši ga ugarskoj vladi.¹ Plemstvo hrvatsko ipak je bilo sebi svijesno, što čini, pa stoga stavi tomu zaključku ovaj dodatak kao
________
¹ _{Tima Hrvati potvrdiše odluku Marije Terezije o dokinuću kraljevskoga vijeća (1779.).}