okružje. Banska čast ostade samo po imenu, jer
Franjo Balassa de Gyarmáth bijaše
zapravo carev povjerenik vladajući nasilno bez
sabora. Ove naredbe izazvaše toliku ogorčenost u
zemlji, da su s negodovanjem primljene i onakove
naredbe, koje su odista bile njoj na korist, kao
dokinuće kmetstva (22. augusta 1785.),
po kojoj je svak mogao slobodno seliti s jedne
zemlje na drugu, te sa svojim vlasništvom slobodno
raspolagati, onda dokinuće cehova, gradnja cesta
i uredjenje odnošaja izmedju gospodara i podanika
(urbar), koji je kod nas već Marija Terezija provela.
Vladanje cara Josipa II. označuje
uopće vrhunac centralizacije i ger-
manizacije bečkoga dvora.1
Ipak je najveći dio ovih reforma ostao bez-
uspješan i to poradi nesrećne spoljašnje politike
careve. Pored holandeških i pruskih zapletaja naj-
kobniji je svakako turski rat, u koji se Josip
II. upustio kao saveznik ruske carice Katarine II.,
koja naumi Turke potjerati iz Evrope. Tom prilikom
imale su Josipa zapasti Srbija, Bosna i Hercegovina.
Uza sve to, što je car sabrao veliku vojsku (245.000
pješaka, 36.000 konjanika i 900 topova) i što su
mu se pridružile ustaše po Srbiji, Bosni, Hercego-
vini, dapače i Crna Gora, a carski general Laudon
zauzeo Beograd (8. oktobra 1789.), vojna nije uspjela.
Kad je naime trebalo namaknuti novaka i živeža
za dalji rat, Josip napusti uredjenje okružja, te-
sazove stare ugarske i hrvatske županije u skupštine.
_______
1 Ali je u formi svojoj bilo blaže negoli njemačka vojnička prevlast za Leopolda I.
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/152
Ova stranica je ispravljena