Temeljna mu je misao bila, da od
raznolikih zemalja i kraljevina
svojih učini jednu jaku državu,
u kojoj bi bio jedan ustav, jedan
narod i jedan zakon. Pored toga još je
snovao, kako bi podanike svoje, učinivši ih slobodne
i ravnopravne jednakom školskom obukom i pro-
cvatom trgovine i industrije, doveo do obćega blago-
stanja. Baš u tu je svrhu još kao suvladar Marije
Terezije mnogo putovao po zapadnoj Evropi,
a onda i po svojim zemljama, da upozna potrebe
narodne i sredstva, kako da im doskoči; tako Sla-
vonijom 1768., a Hrvatskom 1775. i 1776.
I odista, čim zasjedne na prijesto, poče naglo
provoditi svoje reforme. Da ga u tome ništa ne
može smetati, ne samo da nije sazvao krunidbenoga
sabora, nego je i krunu sv. Stjepana dao dopremiti
u Beč ne okrunivši se njome. Stoga ga i ne
ide naslov kralja ugarsko-hrvat-
skoga, nego samo cara rimskoga.
Prve godine vladanja svoga posvetio je pogla-
vito crkvenim reformama. Glavna im je svrha
bila crkvu katoličku podvrći državnoj vlasti te
zbližiti izmedju sebe pojedine konfesije. Stoga do-
kine mnoge bratovštine i manastire, a ostavi samo
one, koji su se bavili odgajanjem mladeži i njego-
vanjem bolesnika. Od zaplijenjenih imanja ma-
nastirskih utemelji vjerozakonski fond
za potporu župa, crkvi i škola. Odgoj svećenički
stavi takodjer pod državni nadzor osnovavši u
tu svrhu centralna sjemeništa. Takovo
jedno osnovano bi za Hrvatsku u Zagrebu, no kasnije
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/150
Ova stranica je ispravljena