iz Beča) pojedinim županijama, imalo je odsele
biti zemaljska vlada, pored koje postaje
sabor pravo reći suvišan. Poradi toga Hrvati su
vazda s nepovjerenjem gledali u ovo kraljevsko
vijeće, premda ih je kraljica posebnim dopisom
uvjeravala, da je ono ravnopravno ugarskomu
i da se njime ne misli nipošto okrnjiti prava sabora
i naroda hrvatskoga. Usporedo nepovjerenju hr-
vatskomu teče potajna akcija Magjara, koji su išli
za tim, da se hrvatsko kraljevsko vijeće pod-
vrgne njihovom namjestničkom vijeću. I tako
se odista zgodi, da je kraljica tobože na želju Hr-
vata dne 30. jula 1779. dokinula kraljevsko vijeće,
ali ne tako, da bi opet svu vlast prenijela na hrvatski
sabor, kako su se svi nadali, nego da je poslove
bivšega hrvatskoga kraljevskoga vijeća predala
ugarskom namjesničkom vijeću, u koje bijaše slo-
bodno doći banu da dade glas i mnijenje u hrvatskim
poslovima. Time bi Hrvatska prvi puta
podvrgnuta Ugarskoj i njezinoj
vladi. Posljedice toga čina najjasnije se očito-
vaše kod Rijeke.
Sve do XIV. vijeka bila je Rijeka dio kraljev-
stva hrvatskoga, kad dodje založnim pravom u vlast
susjednih istarskih knezova od Divina (Duino),
a kad ova porodica izumre, postade vlasništvom
njezinih baštinika knezova Walseea i ostade
im sve do god. 1467., kad je oni predadoše Fri-
driku III. Habsburgovcu; od sada bila je
Rijeka pod austrijskom upravom čineći s Istrom
tako zvano austrijsko primorje. Poslije
Zrinjsko-Frankopanske katastrofe dodje pod au-
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/147
Ova stranica je ispravljena