vatskoga plemstva i otudjenja nji-
hova narodnim interesima. Da pre-
dobije i crkvene dostojanstvenike, uze sebi do-
zvolom pape Klementa XIII. naslov „apostolski
kralj" (1758.), što ju je ovlastilo imenovati
najviše crkvene dostojanstvenike, dapače i kano-
nike; imenovani nadbiskup ili biskup odmah je
primao prihode svojih imanja, a crkvene funkcije
preuze tekar nakon papinske potvrde.
Od god. 1765. postade kraljičinim suvladarom
sin joj car Josip II. (1765.— 1790.), muž osobito
zabrinut za veličinu i napredak buduće svoje ba-
štine, no odgojen u aristokratskim slobodoumnim
idejama prosvjete svoga vijeka. Mati kraljica
predade mu u upravu vojničke i financijalne po-
slove, dok se donekle oklonila njegovih predloga
o reformama u ustavu i crkvenim poslovima.
Sada budu izgradjene tvrdjave Gradiška, Osijek
i Petrovaradin (1766.).
Doskora se zgodi vrlo važna promjena u Hr-
vatskoj. Tobože radi „utjehe" naroda hrvatskoga
i radi „vrhunca sreće" uredi kraljica protiv volje
Hrvata dne 7. jula 1767. kraljevsko vijeće
(consilium regium) za poslove političko-ekonomske
i vojničke sa sijelom u Varaždinu (kasnije u Zagrebu),
onako, kako je i za Ugarsku postojalo od 1723.,
nalično namjesničko vijeće (consilium lo-
cumtenentiale), a zapravo radi centralizacije i
mimoilaženja sabora. Ovo su vijeće, sastavljali ban
i petorica savjetnika : jedan crkveni dostojanstvenik,
jedan velikaš i tri plemića. Ovo vijeće, koje je iz-
ravno izdavalo naloge i zapovijedi (primajući ih
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/146
Ova stranica je ispravljena