kojemu izgubi Karlo u Vlaškoj, Srbiji i Bosni sve,
što je dobio požarevačkim mirom. Sava opet po-
stade medjom izmedju Hrvatske i Turske.
Slijedeće godine dne 20. oktobra 1740. umre
Karlo III., a naslijedi ga dvadeset i četiri godišnja
kći Marija Terezija (1740.— 1780.). Premda nitko
razborit već davno nije sumnjao, da će nju zapasti
prijesto i premda nikomu nijesu bile nepoznate nje-
zine krasne duševne sposobnosti, ipak se za čudo
do tada nije nikad nastojalo, da je upute u rješa-
vanje državnih posala ; pa tako preuze ona teško
breme kao pravi novajlija. Tjelesne joj se krasote
pak, naročito poslije udaje (12. februara 1736.) za
vojvodu lotarinškoga Franju, baš divno razviše.
Osobita ljupkost i veličanstvena pojava sjediniše
se na vanredan način u njezinoj spoljašnosti. Bistro
tamno-modro oko puno živahnosti, a opet puno
blagosti, visoko čelo, bujna plava kosa, nježno za-
obljena ustašca, biserni zubi, fina oblina i vedar
izraz njezinog lišća, svježa mast puti, prekrasan
oblik vrata, ramena i ruku, pa jedar, zdrav i krepak
stas osrednje visine, sitan i dostojanstven krok, sve
je to činilo, da su Mariju Terezi ju ubrajali medju
one rijetke prikaze, što se mogu smatrati uzorom
savršene žene. Toj spoljašnjoj divoti pridružila se
osobita živahnost duha, oštra pronicavost, vjerno
pamćenje, srećna obdarenost, da može svoje misli
budi u privatnom razgovoru, budi u državnom
javnom zboru lako, sigurno i s uvjerenjem iznašati,
pa toplo čuvstvo za slavu svoje porodice, za do-
brobit podanika, za pravo i zakon, te konačno živa
vjera u Gospoda.
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/139
Ova stranica je ispravljena