Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/135

banov poziv, ali radi odsutnosti njegove, pod pred- sjedanjem zagrebačkoga biskupa Emerika ba- runa Esterházyja, skupiše dne 9. marta 1712. u Zagrebu na sabor, uzeli u raspravu pitanje o nasljedstvu. To je bilo tim važnije, što je taj sabor imao izabrati poslanike na krunidbeni sabor po- žunski, kojom su prilikom stališi redovito izlazili sa svojim željama i tužbama. Sabor hrvatski zaključi iza duljega živahnoga raspravljanja dne 11. marta : „da će se povjeriti onoj i ona- kovoj ženskoj lozi roda austrij- skoga, koja će posjedovati ne samo Austriju, nego i Štajersku, Korušku i Kranjsku, a stolovati u Austriji."¹ Ovaj je zaključak predložio biskup Esterházy, a podupirali su ga Ivan grof Drašković, Franjo Krsto grof Delišimunović i protonotar Gjuro Plemić Otočki.
Zaključak svoj motivirao je hrvatski sabor ovako : "Kod primanja naše koristi ne će nas za- strašiti, što smo dio Ugarske. Mi smo doduše, kako zakoni kažu, zemlje pridružene Ugarskoj, ali joj nijesmo podanici. Nekada imadosmo svoje domaće, a ne ugarske kraljeve. Nije nas Ugrima pod- vrgla nijedna sila, nijedno ropstvo, već se sami posebi od svoje volje po- korismo ne kraljevstvu, nego kralju njihovu. Njihova kralja takodjer priznajemo,
______
¹ _{To jest habsburške nasljedne zemlje; Štajerska, Koruška i Kranjska nijesu na tom mjestu ni u kakvom državo-pravnom savezu s Hrvatskom, kao ni spomenuta Austrija.}