po tom padoše Pečuj i Segedin, a slijedeće godine
1687. dne 12. augusta potuku ametom vojskovodje
herceg Karlo Lotarinški, bavarski knez izbornik
Max Emanuel i herceg Ludovik Badenski velikoga
vezira Sulejmana kod brda Haršanja izmedju
Villánya i Mohača. Ovim pobjedama bješe turska
sila u Ugarskoj iz temelja potresena, ali još ne
uništena.
Medjutim započeli su i Hrvati u banovini sa
svojim banom Nikolom Erdödyjem i varaždinskim
generalom grofom Jakovom Leslieom s osvajanjem
Slavonije. U julu 1684. zaputiše se hrvatske čete
iz Gjurgjevca prema Virovitici, koju i osvojiše,
nakon što su kod Slatine porazile veću tursku
vojsku. Slijedeće godine 1685. vojevao je general
Leslie u Slavoniji, zauzeo Donji Miholjac te spalio
jedan dio glasovitog osiječkog mosta, a ban Nikola
Erdödy pako na Uni, gdje je zauzeo Dubicu, dok
je u isto vrijeme karlovački general Herberstein
uspješno provalio u Liku do Gospića i Bilaja. Sve
ove redovite čete izdašno su pomagali hajduci i
ustaše, naročito u Slavoniji fra Luka Ibriši-
mović Požežanin, a u Lici pop Marko Mesić
Brinjanin. No vojevanje ovo natkrili srećna godina
1687. ; sada osvojiše naši Kostajnicu, Novi na Uni,
Zrin, Vočin, Osijek, Valpovo, Požegu, Orahovicu,
Djakovo i Vukovar. U Hrvatskoj je vodio vojsku
ban Nikola Erdödy, a u Slavoniji general grof
Dünewald. Sjajne pobjede svoje i jaki dojam oslo-
bodjenja Ugarske i Hrvatske upotrijebi bečki dvor
brže bolje na svoju korist. Na državnom saboru
sazvanom za 18. oktobra 1687. u Požun, zaključe
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/125
Ova stranica je ispravljena