tanja saziva paša divan (vijeće), koje se sastoji
od dvanaest lica.
Sva sudbenost bila je u rukama ka-
dije, od kojega nema apelata, jer sudi na temelju
korana. On sjedi u posebnoj zgradi, te ureduje
preko čitavoga dana. Plaće nema već što mu se
daje ; odatle velika podmitljivost kadija,
koji daje onomu pravo, koji više plati. Kršćanin
uopće nikad nije mogao dobiti pravo protiv musli-
mana.1 Kazne turske bijahu redovito globe u
korist kadijinu, a rjedje siječenje ruke, jezika, nosa
i nabijanje na kolac. Policajnu službu vršili su
muselimi, koji izvršivahu ono, što kadije pre-
sude. Isto su tako bili policajni činovnici i su-
baše, koji su živjeli po selima. Ni muselimi ni
subaše nijesu imali plaće, pa odatle su i oni primali
mita, a kadikad znali upotrebiti i silu.
Kad Turci osvojiše hrvatske zemlje, a naročito
Bosnu i Hercegovinu, gdje većina plemstva primi
islam, stadoše se žitelji dijeliti u dva razreda : u
pravovjernike (muslimane) i u nevjer-
nike (raja = stado). Kako Turci ne čine razlike
po krvi, jeziku i narodnosti uopće, već jedino
po vjeri, uze se stvarati u narodu našem nalično
mišljenje, koje još i danas postoji, naročito medju
slabije obrazovanim dijelovima, naime identi-
fikovanje vjere i narodnosti. Ma da
Hrvati muslimani nijesu ni znali turski, ipak se
smatrahu Turcima, bijesno progoneći i mrzeći na
svoju kršćansku braću. Kršćani (džauri, od arap.
______
1 Odatle ona narodna : „Kadija te tuži, kadija ti sudi".
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/116
Ova stranica je ispravljena