tarinom i bratom joj Franjom Krstom Fran-
kopanom. Odmah u početku zaključe nezado-
voljnici, inače glavni dostojanstvenici ugarski i
hrvatski, skinuti Leopolda1 s ugar.-hrv. prijestola
i sebi izabrati novoga kralja, „jer Magjari i Hr-
vati slobodni od Beča lakše će domovinu svoju
osloboditi od Turaka". Dašto, time bi se podjedno
riješili njemačke vojničke prevlasti u zemlji, a i
ustav im ne bi bio više u pogibli.
Pošto je Nikola Zrinski odbio ponudjenu mu
krunu, odluče se nezadovoljnici za Ludovika XIV.,
odnosno kojega francuskoga princa, te uzmu u to
ime od njega tražiti vojne i novčane pomoći za
bunu. U to pogibe iznenada na tugu čitave Evrope
ban Nikola Zrinski u lovu nedaleko Čakovca,
razderan od nastrijeljena vepra (18. nov. 1664.)2
Na banskoj časti naslijedi ga brat Petar Zrinski
koji nastavi pregovore s francuskim kraljem, a sa
palatinom Franjo Wesselényijem sklopi poslije
udaje svoje kćeri Jelene za kneza Franju Rákó-
czyja u Stubničkim Toplicama u sjevernoj Ugar-
skoj (5. apr. 1666.) ugovor na spas Ugarske i Hr-
vatske „na kaki mu drago dozvoljeni način",3
no palatin brzo poslije toga umre (27. marta 1667.),
a time zadesi nezadovoljnike drugi teški udarac.
_________
1 U to doba jedinoga austrijskoga Habsburgovca.
2 Vijest, da je mučke ubijen od nekoga lovca, nije istinita. Mnogobrojni pouzdani spisi jasno pokazuju pravi tečaj stvari.
3 Upirući se na „Zlatnu bulu" od 1222. velikaši
ugarski i hrvatski smatrali su bunu svoju zakonitom i dozvoljenom.
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/109
Ova stranica je ispravljena