Skoro potom umre kralj Matija (28. marta
1619.) i ostavi prijesto i tridesetgodišnji rat, što
je planuo pod kraj njegova vladanja, stričevićiu
svomu štajerskom nadvojvodi Ferdinandu II. (1619.
— 1637.). Vladanje njegovo ispunjeno je nepre-
kidnim ratovanjem ne samo u Češkoj i Njemačkoj,
nego i u Ugarskoj s erdeljskim vojvodom Gavrom
Betlenom, kojega su Magjari proglasili svojim
kraljem, a pomagali ga Turci. Hrvati su sudje-
lovali u oba rata kao laki konjanici, obično zvani
arkebuziri, koji su sa svojim malim ali brzim
konjima vazda boj započeli i dovršili. U Wallen-
steinovoj vojsci vodio je Hrvate ban Gjuro
Zrinski, otac braće Nikole i Petra ; on umre
iznenada za vojne protiv Mansfelda u Požunu dne
18. decembra 1626. u 28. godini. Kazivali su, da
ga je rotkvom otrovao Wallenstein, ali za to nema
nikakih dokaza. Poslije njega vodili su Hrvate u
tridesetgodišnjem ratu grof Ivan Isolano,
Ivan Werthi Walter Leslie, a odlikovali
su se u svim važnijim bojevima, dapače kaže se,
da je kod Lützena (16. nov. 1632.) poginuo švedski
kralj Gustav Adolf od njihove ruke, dok je
znamenita carska pobjeda kod Nördlingena (7.
sept. 1634.) u glavnom njihovo djelo. Pred konac
rata, za vladanja sina Ferdinandova, naime Ferdi-
nanda III. (1637.— 1657.) sudjelovahu i oba brata
Nikola i Petar Zrinski ističući se zamjernim ju-
naštvom.
Pored svih zasluga, što su ih Hrvati sebi stekli
u ovim dugotrajnim ratovima, ipak im dvor ne
uvaži želje, da se Vojna Krajina podvrgne banu i
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/103
Ova stranica je ispravljena