Dužd pošalje na to u Grac poslanika, koji zatraži
od Ferdinanda pod prijetnjom rata zadovolj-
štinu. Istodobno i opet je admiral Pasqualigo blo-
kirao obalu kod Senja, te stao zahtijevati od Ni-
kole Frankopana (koji se povodom ovih dogadjaja
vratio iz Graca u Senj), da se krivci kazne, a za-
plijenjena ladja s robom vrati. Ali kapetan mu ne
uzmože toga učiniti, već mu jedino u sandučiću
pošalje glavu Venierovu. Podjedno pošalje gra-
dački dvor novu komisiju na Trsat, da sve istraži,
no kad na Trsat ne dodjoše mletački poslanici, nje-
zina bi svrha promašena, dapače gradački je dvor
stao zahtijevati od Venecije, da digne blokadu i
da ne sprječava prometa po Jadranskom moru.
Sada se ni Uskoci ne umire, već nastaviše djelo
svoje kroz 1614. i 1615. godinu.
Ovo dušmanstvo konačno izazva Uskočki
rat (1615. — 1617.), u kojem Uskoci dopriješe do
same Venecije ; inače sam se rat poglavito vodio
oko Slovenske Gorice i Gradiške na Soči. Nakon
dvogodišnjega ratovanja došlo je do mira u Ma-
dridu: nadvojvoda Ferdinand se obvezao, da će
Uskoke maknuti iz Senja nekud daleko u nutraš-
njost Hrvatske, ladje im spaliti, a u grad smjestiti
njemačku posadu (26. septembra 1617.). Uskoci biše
preseljeni u predjele oko Otočca i po Žumberku,
gdje se doskora izgubiše medju ostalim narodom.1
_________
1 Jedan je savremenik zabilježio, da su Uskoci u posljednjih trideset godina učinili Veneciji štete 20 milijuna dukata stranom u plijenu, a stranom kao ratni trošak.
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/102
Ova stranica je ispravljena