pusti onaj porez što su ga plaćala neka sela u senj-
skoj kapetaniji karlovačkom generalu. Praški se
dvor složi s tim predlogom, ali gradački bijaše
protivan, pa tako bjehu Uskoci prisiljeni, da pro-
vode stari život. Medjutim zaželi se Rudolf u bo-
lesti svojoj rata s Turcima, pa zamisli pogaziti tek
nedavno sklopljeni mir na ušću Žitve. Sada bi
Uskocima poručeno iz Praga, da navale na Turke,
no oni podjedno ne poštediše ni Mlečana. Uslijed
toga došlo je do nove blokade hrvatskoga primorja
i mletačke tužbe u Gracu. Nadvojvoda Ferdinand
pošalje potom dva komisara u Senj, koji istjeraše
iz grada vojvodu Jurišu i još neke druge odučnije
Uskoke. Kad se komisari vrate, a Mlečani podignu
blokadu, uzmu Juriša i njegovi drugovi još većom
žestinom napadati Mlečane ; tako udariše na grad
Pulu te u njemu zaplijene robe u vrijednosti od
4.000 dukata. Sada ne preostade drugo, već izag-
nanicima dozvoliti povratak u Senj, da se primire.
God. 1610. napade Juriša jedan turski brod,
u kojemu nadje silu bogata plijena, medju ostalim
i dragocjenu jednu sablju, koju Uskoci poslaše na
dar caru Rudolfu, što ga je osobito obradovalo.
Istodobno oplijeniše i mnoge mletačke ladje, tako
da je u Senj poslana nova komisija, koja oduze
Uskocima ladje, te ih otpremi na Rijeku, da se
ondje spale. Ali Uskoci se na to pobune, provale
iz Senja te kopnom još za vremena dolete na
Rijeku, silom ugrabe svoje ladje, sjednu na njih
i oplijene velik dio mletačke Istre. Na taj se glas
vrate komisari u Senj i odsude vojvodu Jurišu na
vješala (1611.). Smrt Jurišina primiri za neko
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/100
Ova stranica je ispravljena