91 BOROJEVIĆ - BOROVICA Borojevića, s kojom je on u desetak bitaka na Soči od Krna do ušća Soče branio jugozapadni bok monarhije, a time i ulaz u naše prostore. On postaje feldmaršal, a kao osobit vještak u strategijskim pitanjima konačno preuzima skupinu vojska: lijevo krilo cijele talijanske fronte. Nije uspio ljeti 1918 prodorom preko Piave, ali se i tu, kao i za talijanske ofenzive u jesen 1918 preko Piave, istakao žilavošću 11 teškim prilikama. Osobita je njegova uloga i II onoj pobjedonosnoj ofenzivi u jesen 1918 s udarom preko Soče na Piavu. Umro je daleko od svoje domovine. Miro vinu je dobivao od republike Austrije, koja mu je stavila i spomenik na groblju junaka u Beču. Bio je komander austrijskog reda Marije Terezije. Sl. P-ć. BOROMEJSKI OTOCI u zapadnom zalivu jezera Lago Maggiore, gdje im nasuprot stoje gradovi Pallanza i Stresa: zeleni školj San Giovanni sa crkvom, otočić dei Pescatori s ribarskim naseljem, onda otok, koji je po Isabelli, ženi Karla Borromea, prozvan Isola Bella, i najveći Isola Ma dre. Na otoku Isola Madre je botanički vrt, a na otoku Isola Bella dvorac milanske porodice Borromeo. BORONGAJ, istočno predgrađe Zagreba, priključeno 1899 gradu, a iza svjetskoga rata djelomično izgrađeno (istočna Pešćenica). Današnji gradski kotar B. ograničen je sa Z cestom Donje Svetice, sa S željezničkom prugom, a s J glavnim odvodnim kanalom. Na B. se nalazi zagre bački aerodrom. Z.D-i. BOROSA, Stjepan, * Stubica 1. VIII. 1856, t Rim 31. I. 1905. Posvetio se svećeničkom staležu. Promoviran 1883 u Beču na doktora teologije. Od 1890-1903 župnik župe sv. Marka u Zagrebu. Napisao: Kako nas je Ugarska bra nila (preštampano iz »Hrvatske domovine«, Zagreb 1896) i Kako nas Ugarska uzdržava (Rijeka 1902). U prvom spisu odgovara Nikoli Tomašiću na jednu izjavu u hrvatskom saboru od 25. XI. 1895, a u drugom traži za Hrvatsku potpunu financijalnu samostalnost. Obilato je podupirao svaki rodoljubni pothvatna književnom i političkom polju. Z.H . BOROSIć, Andrija, * 1865, t 1909, šumarski stručnjak. Naročito se bavio uređivanjem šuma u Hrvatskoj i Slavo niji. Napisao je Naputak za sastav šumsko-gospodarskih osnova, Zagreb 1903. Surađivao je u Šumarskom listu. Izdao s A. Gogliom Zbirku šumarskih naredaba i propisa, Zagreb 1900. Od 1904 izdavao Šumarsko-lovački kalendar, koji poslije njegove smrti izdaje Đ. Nenadić. N. N. BOROTHA, Vladimir -+ Treščec Vladimir. BOROTRA, Jean, * 1898, glasoviti francuski igrač tenisa. Sudjeluje od 1927-1932 kod utakmica za Davis Cup. Jedan od najboljih igrača tenisa na svijetu, ima naslov tenis mušketira. Igra mu je temperamentna i briljantna. Igra redovito kao pobjednik u svjetskom tenis turniru u Wim bledonu. Predsjednik je francuskog teniskog saveza. Pod vodstvom maršala Petaina vođa sporta u Francuskoj. F . B . BOROUGH, 1. Steven, * 1525, t 1584, engleski pomorac. G. 1553 sudjelovao je u ekspediciji, koja je tražila sjeve roistočni prolaz u Kitaj i Indiju, i dospio u Bijelo more do Arhangelska. Na drugom putovanju 1556 pronašao je Karska vrata između Nove Zemlje i Vajgača. Kasnije je putovao u Rusiju i Španjolsku. 2. William, * 1536, t 1599, njegov mlađi brat, putovao je nekoliko puta do Arhangelska. Učestvovao je u napadaju F.t Drakea na Cadiz 1587. Z. D-i. BOROV PRELAC -+ Kukci. BOROVAC -+ Bor. BOROVA GRBICA (Bupalus piniarius), malen leptir iz por. grbica (v.), a velik štetnik u borovim šumama. Leti u toplom proljeću. ženka lijepi na vrhovima borova uzduž pod iglice svijetlo zelena jaja. Vitke, zelene gusjenice po žderu iglice i tako uništavaju šume. U listopadu se spu štaju na dugačkim nitima s drveta na zemlju, gdje se za kukulje pod mahovinom i prezime. K. B. BOROVICA (Juniperus) je biljni rod iz porodice čem presovka (v.) . Njemu pripada oko 30 vrsta, što su raspro stranjene čitavom sjevernom polutkom zemlje. To su naj većma grmovi, rjeđe prava drveta, od kojih su listovi raz vijeni ili kao iglaste četine ili kao male, lineaine ljuske, a smješteni su bilo po 3 u pršljenima, bilo po 2 nasuprotno. Cvjetovi su najvećim dijelom dvodomni, rjeđe nepotpuno ili potpuno jednodomni, te predstavljaju skraćene izbojke u lisnim pazušcima. Jajasti su muški cvjetovi sastavljeni iz većeg broja jajasto-štitastih. ljuskastih prašnika, od ko jih svaki nosi na donjoj strani po više (3-7, najvećma 4) mjehurastih peludnica. žell!Ski je cvijet sastavljen također iz većeg broja ljuskastih listića, koji su smješteni na cvje tištu bilo nasuprotno, bilo po 3 u pršljenima. No te su lju ske najvećim dijelom neplodne, a tek one u nekoliko (1-- , -4) najgornjih pršljena nose po 1-2 sjemena zametka; tako se na pr. kod naše obične borovice mogu smatrati plodnim listovima jedino 3 ljuske najgornjeg pršljena u ženskom cvijetu, od kojih svakoj pripada po jedan od triju uspra vnih sjemenih zametaka. Između oprašivanja i oplodnje pro teče - kao i kod bora - vrijeme od jedne godine. Nakon oplodnje počnu plodni listovi na dnu i na unutarnjoj strani snažno rasti, a postaju istodobno i mesnati. Na taj se način razvija poznati, bobi sličan »mesnati češer«, koji se naziva borovica, kleka, pupuljica, smrika ili smrčka. Ovaj krije u svojoj nutarnjosti zatvorene sjemenke, dok mu se na vrhu vide još 3 značajna šava, koji svjedoče o postanku čitave tvorbe. Svojim »mesnatim češerom« razlikuje se rod borovica nesamo od svih ostalih predstavnika porodice čempresovka, nego i od svih četinjača (v.) uopće. S. H-ć. BOROVICE
Grančice obične borovice s bobama i muškim cvjetovima i grančica
somine s babama. Desno povećani muški evijet obične borovice
Najvažnije vrste ovog roda jesu: a) Igličave borovice: po 3 iglice u pršijenu. Ovamo spadaju: Običnaborovica, J. communisL., rastekaogrm po cijeloj Evropi, sjev. Aziji, sjev. Americi i sjev. Africi. Kod nas je česta po pašnjacima i zapuštenim šumama. Iglice do 15 mm duge, 1 -2 mm široke, ozgo s jednom širokom bijelom prugom. Cvjetovi dvodomni. Bobulje 6-9 mm debele, dozrijevaju u 2. ili 3. g . , te su onda crno-plave i plavo nahukane. KIečica, J. nana Wi11d., do50 cm visokiobično vrlo širok i gust grm, koji raste na gornjoj granici šume u pla ninama Evrope, sjev. Azije i sjev. Amerike. Česta je u našim planinama. Grančice su debele i kratke, pršijenovi iglica vrlo nagusto. Iglice su 4-8 mm duge, naglo na vrhu ušiljene, s jednom bijelom prugom. Bobulje su kao kod obične borovice. Š m r i k a, J. oxycedrus L. , grm ili manje drvo Sredozem lja i zapadne Azije. Kod nas je česta uz more i po primor skom gorju. Iglice su vrlo oštre i bodljikave, ozgo s 2 bijele pruge. Cvjetovi su dvodomni. Bobuije, oko 1 cm debele, dozrijevaju u 2. godini, a onda su tamno crvene. Kao na metnica živi na šmriki imelica (Arceuthobium oxycedri M. B.). P u k i n j a, J. macrocarpa Sibth. , grm ili manje drvce. Česta je u makiji. Grane su joj tanke, vitke, a vršne gran čice obješene. Iglice su do 3 cm duge, vrlo oštre, često na vrhu grančice poput četkice smještene. Bobuije su do 15 cm debele, crvene i plavkasto sivo nahukane, sa 3 sje menke. Koštuničara, J. drupacea Labill., raste na Balkanu jedino u jugoistočnom Peloponezu, a inače u Aziji. Uzgaja se u parkovima. Raste piramidalno. Iglice su oko 3 mm ši roke, s 2 bijele pruge. Izbojci su gusto obrasli iglicama. Bohulje oko 2 mm duge. b) Ljuskave borovice: lišće u mladosti kratko igličavo, a kasnije ljuskavo. Ubobulji 1-10 sjemenaka. a čini je većinom 6 ljusaka. Ovamo spadaju: GIuvaćuša, J. phoeniceaL., grmili manje(do6 m) drvo Sredozemlja i sjev. Afrike. Grančice su oko 1 mm
