87 BORNA - BORNEMISSZA dok ne dođe furlanski markgrof Kadaloh, koji je imao o tome izvijestiti. Dolaskom Kadaloha stvar je ostala ipak neriješena. Bilo je određeno povjerenstvo. Kadaloh i Alba gari j u ime franačko, a Nikifor u ime Bizanta, da na sa mom mjestu saslušaju Hrvate i Romane i urede pitanje njihovih granica. Ali ni Hrvati ni dalmatinski Romani ni~u htjeli popustiti. Zato u kolovozu iste godine 817, kad je došlo caru Ludoviku u Ingelheim novo poslanstvo iz Bi zanta u tom poslu, car nije htio s njim o tome ni raspra vljati, nego ga je odmah otpremio natrag u Bizant. P~ ovome se vidi, da je car Ludovik bio potpuno na strani Borne i da nije dopuštao, da Hrvati odstupe ma i najmanji teritorij u korist dalmatinskih gradova, a hrvatski je teri torij dopirao gotovo do samih gradskih zidina. Radi ova kvoga stanovišta cara Ludovika prema Borni razumljivo je, zašto je B. bio na carevoj strani u borbi, koja je na stala između cara Ludovika i Ljudevita, kneza Posavske Hrvatske. Kad Kadaloh nije uspio da uguši prvi ustanak Ljudevita Posavskoga 818, car Ludovik uz druge zove i kneza B. u pomoć protiv Ljudevita. B. se odazove carevu pozivu i uputi vojsku u pomoć te se negdje na Kupi su kobi s Ljudevitovom vojskom, koja je uzmicala iz Slo venije. U borbi Bornini podanici Gačani (Guduscani. t. j. stanovnici Gacke župe sa središtem u današnjem Otočcu) prijeđoše na stranu Ljudevitovu, i ovaj po~uče h.ametom Borninu vojsku, tako da se sam B. s pomocu sVOJe dvor: ske straže jedva spasio bijegom. Poslije poraza B. nava h na Gačane, potuče ih i ponovo podjarmi. Ali tada kren.e Ljudevit Posavski s vojskom protiv Borne. Prodre u Pn morsku Hrvatsku rušeći i paleći do čega je mogao doći. B. se nije ni usudio suprotstaviti Ljudevitu .na . otvorenom polju, nego upotrijebi geriIsku taktiku, k~ja je odgov~ rala snazi i terenu Borninu. Uza sve uspjehe morao j~ Ljudevit na svršetku uzmaknuti, jer nije mogao zauzeh mnoštvo teško pristupačnih utvrda i zamaka, kojima je obilovala po prirodi brdovita i kamenita Primorska Hrvat ska. Tom prilikom Ljudevit izgubi 3000 ljudi, . . od tog~ preko 300 konjanika, i mnoštvo rat~oga matenjal~. Taj uspjeh B. odmah dojavi caru Lud,?vlku. ta}w da je. car tada počeo snovati, kako da kon~cno obr.acun~ s ~jud~ vitom Posavskim. Pri tomu mu je glavm savjetmk bIO knez B., i to najprije po poslanstvu, koje je po~lao caru, a poslije je i sam osobno pošao k njemu na pocetku 820. Kasnijem porazu i propasti Ljudevita Posavskoga u gla vnom je kriv B. , ali on nije toga dočekao, jer je ljeti 821 umro. LIT.: Einhardi annales. Mon. Germ. SS . I. 203-206; Vita H/udovici imp. c . d . ll . 621, 6~4-625; F. Šišić, Povijest Hrvata, Zagreb 1925. M. B -a. BORNA KISELINA (sasolin), mineral. Kristalizira tri klinski. Kristali su većinom sitno ljuskavi, rjeđe pločasti, a katkada i stupićasti. Kala se savršeno; savitljiva je; blaga i masna opipa; tvrdoća joj je 1; specifična težina 1,45 do 1,5 . Sedefasta je sjaja; prozirna do providna; bezbojna, bijela, sivkasta, a katkad žuta od sumpora. Okusa je kisel kasta i uz to gorka i slana. Kemijski joj je sastav H3BOs. U hladnoj se vodi teško otapa, a u kipućoj lako, pa tada vrlo lako hlapi zajedno s vodom. Nalazi se oko nekih dje latnih i ugaslih vulkana u sitno ljuskavim kristalima (sa solin), na pr. u krateru Vezuva, u Solfatari kod Pozzuola, na Liparskim (Eolskim) otocima. Nadalje je ima u nekim vrućim vrelima, na pr. u Ascotanu i u Aguas Calientes u Chileu, zatim u nekim mineralnim vodama, na pr. u Aixu, Vichyu, Wiesbadenu, Aachenu; ima je i u ~orskoj vodi, a zašla je i u biljke. Negdje izbija kao para IZ tla, na pr. u Kaliforniji, Nevadi, Kavkazu i Italiji. Najvažnija su takva izbijanja para borne kiseline u Italiji u Toskani. Tu se na prostoru od 20 km2 nalaze mnoge pukotine, iz kojih struje, katkad u jakim mlazovima. vodene pare izmiješane s bor nom kiselinom, zvane soffioni (ili furnacehi), kojih pritisak može doseći i do 5 atmosfera. Temperatura tih para koleba između 100-1900 C. Soffioni stvaraju ondje male močvare, t. zvo lagone, kroz kojih vodu struje pare znatnom snagom tako, da je bacaju zajedno s muljem u vis. Prave ondje i umjetne lagone, t. j . vodom napunjene basene, u koje pu štaju da pritječe što više soffiona. Pare se sastoje od vo denih para, ugljične kiseline, metana, sumporovodika, malih količina argona i helija i zgušćuju se u tekućinu, koja sa država 0,10/0 borne kiseline uz sumporne spojeve, ugljičnu kiselinu i amonijak. Voda jednog ondješnjeg jezera kod Monte Rotonda, s kojega dna prodiru mnoga vrela i jaki soffioni. sadržava 0,20/0 Dome kiseline; tu se nalazi i kristali zirana borna kiselina, sasolin. Ljuskave (kristalizirane) borne kiseline, sasolina, ima naročito kod mjesta Sasso (otuda ime), gdje su nađene pri arteškom bušenju mase sitno ljuskava sasolina u debljini od 6,8 m. Toskanski lagoni s bornom kiselinom poznati su već od 15. st. , ali je dobi vanje borne kiseline iz njih počelo 1818. Upotreba borne kiseline mnogostruka je. Služi kao ota palo pri priređivanju kovina. pri pravljenju stakla. gdje zamjenjuje od česti kremičnu kiselinu; ona daje sjaj staklu, pa se naročito upotrebljava za priređivanje stakla za opti čke sprave. Upotrebljava se u glinenoj industriji, gdje služi za ocakljivanje glinenih predmeta, a isto tako služi mnogo i za emajliranje, za konzerviranje, pri štavijenju, u boja disarstvu, u ljekarstvu i t. d. LIT.: B. Dammer und O. Tietze, Die nutzbaren Mineralien mit Aus nahme der Erze und Koh/en, sv. L . Stuttgart 1927; C. Hintze. Handbuch der frfinera/ogie, sv. L, Leipzig 1915; R. Nasini II djelu C. Doeller. Handbuch der Mineralchemie, sv . ll. F. T. BORNA MAST je desetpostotna smjesa borne kiseline (--> - bor) s bijelim vazelinom, rjeđe kojom drugom mašću, a služi u medicini kao blagi, ali vrlo dobar antiseptik kod manjih rana, opeklina, upale sluznice i t. d. D. Ma-ć. BORNAJSKA BOLEST (Meningo-Encephalomyelitis sim plex enzootica equorum) je akutna zarazna bolest konja, nazvana po gradu Borna (Njemačka), gdje je prvi put ustanovljena i opisana. Od bornajske bolesti najčešće obole konji, koji rade poljodjelske poslove. Predispoziciju stvara loša ishrana, nehigijensko držanje, prenaporan rad i t. d., a po nekim autorima i preobilno hranjenje bjelančevinama. Najmanji je broj oboljenja u mjesecu siječnju i veljači, a najveĆi u svibnju i lipnju, dakle baš u vrijeme, kad su konji najviše zaposleni u poljodjelskim poslovima. Uzročnik je filtrabilni virus, kojega imade u mozgu, na nosnoj slu znici, u slinovnici, vimenu i bubrezima. Virus se izlučuje slinom, mlijekom, mokraćom i nosnim iscjedom. U mozgu bolesnih životinja imade redovito pored virusa i diplo streptokoka. Naravna infekcija nastaje inhalacijom ispr skanih kapljica od bol'esnih životinja i kroz probavni trakt primanjem hrane i vode, koja je onečišćena virusom. Pato geneza bolesti još nije razjašnjena. Inkubacija traje 3-4 nedjelje. U drugoj polovici inkubacije primjećuju se već izvjesne promjene u držanju i apetitu inficiranih životinja. One često zijevaju, dobiju lake količne napadaje i manje su živahne. Ovi se simptomi pojačaju, te životinje prestanu jesti, potpuno su apatične, škripaju zubima, zauzimaju ne pravilan stav, ili ako im se noge postave u nepravilan stav, ne isprave ga, nesigurno hodaju i zanose se u stražnjem dijelu tijela. Ako dođu do prepreke, pregaze je ili, ako je ne mogu pregaziti, naslone glavu na nju i ostaju u tom stavu više sati. U različnim mišićnim grupama nastupi pre osjetljivost, a poslije grč. Ako je zahvaćeno vratno mišičje, bolesnik drži glavu i vrat na stranu ili ga prebaci prema natrag. Broj i ritam bila jako varira. Disanje pokazuje prema kraju tip Cheyne-Stokesa. Kod lakih oboljenja nema svih ovih znakova ili su manje izraženi. U tom se slučaju stanje bolesne životinje polako popravlja, i ona ozdravi za 3--4 nedjelje. Ali pojedini znaci mogu potrajati i dulje, čak i mjesece. Ozdravljenje je izuzetak. Redovito se stanje bolesne životinje pogoršava, te ona padne na tle, ne može više ustati i ugine za %-2 dana. Kod sekcije nema izrazi tih promjena na unutarnjim organima. Jedino je mozak malo hiperemičan i nešto više prokvašen. U moždanoj supstanci imade sitnih jedva primjetljivih upalnih žarišta. Dijagnoza se utvrđuj e na temelju kliničkih znakova, ulo žaka u ganglijskim stanicama (Joest-Degenova tjelešca) i perivaskularnih limfocitarnih infiltracija oko mozgovnih krvnih sudova. Liječenje: Bolesne životinje valja dietetički hraniti. Preporučuje se puštanje krvi (6-8 lit.) i stavljanje hladnih obloga na glavu, te nekoliko dana uzastopce intra venozne infuzije 15-200/0 otopine Hexamethylentetramina, laka laksancija i trljanje podražajnim sredstvima. Konji se mogu cjepivom, spremljenim iz mozga umjetno inficiranih kunića, profilaktički imunizirati. Imunitet traje oko %-1 godine. A. H. BORNE, Ludwig, * Frankfurt na Maini 6. V . 1786 , t Pariz 12. II . 1837, književnik. Poznata su njegova pisma Briete aus Paris i Neue Briete aus Paris. Bio je jedan od vođa mlade Njemačke, strastven protivnik klasicističkih ideala Goethea, ali je i bjesomučno navaljivao na Heinea. Spise izdao Klaar u 8 sv. 1899 . LIT.: Ras, B . und Heine als po/itische Schriftstel1er, 1927 . G. š. BORNEMISSZA, Geza, * Nabrlld (Szatmar žup.) 4. II. 1884, madžarski slikar. Učio je u Nagybanyi, Parizu, Bu dimpešti i Munchenu. Tvorac je snažnih uljenih slika i
Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/95
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice
