Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/86

78 BORDEAUX (GRAD) - BORDEAUX (Foto H. M anuet) BORDEAUX, Ulaz u kraljevsku palaču amfiteatra, burza, gradska vijećnica. B. je sjedište nad­ biskupije, prizivnoga sudišta, sveučilišta od 1441, akademije znanosti i umjetnosti, visokih škola za trgovinu iveleobrt, pomorske škole od 1631, poljoprivredne škole i dr., a znameniti su i muzeji (lokalni Vieux-B. i dominikanski des antiquites), kazališta, zvjezdarnica, znanstvena društva. Najmodernije uređena luka vrlo je prostrana, ali može primiti samo brodove, koji gaze manje od 8 m. Za veće brodove, koji gaze do 10 m, izgrađena je luka Pauillac, 50 km niz vodu, a za najveće se uređuje luka Verdon na samom ušću Gironde. Luka u B. je vrlo prometna, po tonaži četvrta u državi. Uvozi ugljen, žito, fosfate i petro­ lej, a izvozi u prvom redu vino, poljoprivredne proizvode garonskoga porječja i veleobrtne prerađevine. Prometni i gospodarski život grada osnovan je na prirodnim prilikama, koje ovdje spajaju obalnu, riječnu i oceansku plovidbu s kopnenim vezama po Garonni do Sredozemnoga mora, preko uzvisine Poitou s dolinom Loire na S i po nizini BORDEAUX, Katedrala Landes preko Pireneja na J sa Španjolskom. Razvitak i napredak B. zavisi o kulturi i trgovini vina, rakije, ranoga povrća i drugih proizvoda plodne okolice, a uveleobrtu je na prvom mjestu brodogradnja, izrada koža, tekstil i živežne namirnice. Ovdje je sjedište prefekta za depar­ tement Gironde. Po broju stanovnika B. je četvrti grad Francuske. N. Ž. Povijest. B ., stara Burdigala, bijaše glavni grad Bituriga Vivisca, a od Augusta pokrajine Aquitania secunda i prije­ stolnica nekolicine rimskih careva. G .407 spališe grad Van­ dali iAlani, 412 potpade pod Gote, a 507 dolazi u vlast franačkoga kralja Klodvika. G . 732 osvojiše ga i opljačkaše španjolski Arapi, a 735 povrati B. Franačkoj Karlo Marte!. Za Karla Velikoga imenovan je grof od B. U 9. st. oplije­ niše grad Normani; nanovo je sagrađen oko 900 za vla­ danja Karla Glupog. Kada je Eleonora, kći Vilima IX., zadnjega akvitanskog vojvode, naslijedila ovu zemlju i udala se za engleskoga kralja Henrika IL, Engleska je 1154 dobila i B., koji se poče podizati. Henrik II. proširi grad i dade mu velike povla­ stice. U drugoj polovici 14. st. B . je glava saveza gradova protiv Francuza, kojima se morade predati 1451 i 1453 dje­ lomično izgubi svoje povlastice. G. 1441 bulom pape Eugena IV, dobije sveučilište. Od 3.-5. X. 1572 B . je doživio bartolomejsku noć, u kojoj je izgubio 2500 ljudi. Za vrijeme Fronde B. je digao ustanak, koji je bio jedva ugušen, a u doba revolucije bio je sjedište girondista, te zbog toga mnogo prepatio od njihovih protivnika. Klajem 18. st. imao je 100.000 stan. Budući da se B. u proljeće 1814 prvi izjasnio za Burbonce, kralj Luj XVIII, dade sinu vojvode od Berryja naslov vojvode od B. U pro­ sincu 1870 B. je sjedište vlade narodne obrane (Gambetta), a 15. II . 1871 u njemu narodna skupština pristaje na mir s Njemačkom. U svjetskom ratu B. je opet sijelo francuske vlade od 3. IX. do 7. XII. 1914 . LIT.: O'Reilly, Histoire complete de B., 6 sv., 2. izd. Bordeaux 1863; Gradis, Histoire de B. , Bordeaux 1887; C. JuIIien, Histoire de Bor­ deaux depuis les origines jusq'en 1895, Bordeaux 1895. S.A. BORDEAUX, 1 . Albert, rudarski inžinir iz Tunona u Savoji, pisac je knjige La Bosnie populaire (1884). H. K. 2. Henry, * Thonon-Ies-Bains 29. L 1870 , francuski pisac romana i esejist. Učenik i epigon Bourgetov, pisac ele­ gantna stila, virtuozne kompozicije i redovno prikazivač života viših, bilo aristokratskih, bilo plutokratskih, bilo intelektualnih krugova. Pleko Bourgeta spaja ga s Bal­ zacom nastojanje, da u pojedinim romanima unese u zaplet što iscrpnija ispitivanja pojedinih staleža (od­ vjetnika, novčara, učenjaka, a napose plemića-posjednika). Poput Bourgeta piše romane radi ideje, koju želi praktično primijeniti i dokazati njezinu stvarnu vrijednost. Od Bour­ geta razlikuje se hotimičnim i svijesnim ograničenjem stvarne građe svojih romana: B. je analizator zavičaja, po­ rodice, braka i taj predmet umije vješto na različite na­ čine prikazivati u svojim romanima, iako se pri tom osjeća, da se suviše drži ideologije i unaprijed određuje psiholo­ gijske tipove. Sukobi »elegantnog preljuba« kao i u Bour­ geta dokazuju, da se njegova lica, naročito ženska, kreću u svijetu otmjene dokolice bez višega životnog cilja, koji eventualno u romanu nalaze naknadno. Neprolazno će ostati u njegovu djelu crtanje zavičaja: divna planinska priroda Savoje, mali, tihi zaseoci i gradići Dauphinea, Gre­ noble, pa susjedna romanska Švicarska (Veliki Sv. Ber­ nard, Simplon, La Caux i dr.) opisani su s ljubavlju i do­ brom zornošću u svim njegovim romanima. Najznamenitiji su među njima: Les Roquevillard (1906), La Maison (»Kuća« kao žarište tradicije, koje čuva porodicu od ra­ sula, pojedinca od propasti, a zavičaj od pogubnih stranih utjecaja; inače i roman sazrijevanja mladosti iz pubertet­ ske zamagljenosti osjećaja, ponajbolji B-ov roman , 1913), La croisee des chemins (početak romana daje sliku fran­ cuske sveučilišne omladine oko 1900, 19(9), La neige sur les pas (1911, prev. B. Blažeković, ZB, 1929), La robe de laine (1910, prev. S . Terković, ZB, 1927 , motiv po priči Waltera Scotta: žena, koja se htjela prilagoditi mužu, a nije mogla podnijeti nemirni i bučni život Pariza, vene od tuge za prirodom svoga zavičaja), Les yeux qui s'ouvrent (prev. L Krnic, ZB, 1918). Poput Bourgeta naslanja svoj stvaralački rad na psihologijske studije u esejističkom obliku i na književno-kritičke prikaze: Ames modernes (1894), Sentiments et idees de ce temps (1897), Les ecri­ l-'ains et les moeurs (1900-01), Pelerina ges litteraires (1904), gdje se naročito ističu prikazi Villiers de !'IsIe Adama,