spomenika: tako je očistio i učvrstio temelje Trajanova
stupa u Rimu, a kad se je u Mlecima srušio toranj crkve
sv. Marka, vodio je on gradnju novoga tornja. Od 1923 bio
je i senator kraljevine Italije. Kao teoretičar iznosi svoje
misli o tom, kako se spomenici istražuju i čuvaju, u ras
pravi Il metodo delle esplorazioni archeologiche uBolletino
d'Arte Min. p. Istr., 18 93.
V. H.
BONICELLI, Aleksandar, * u Lošinju Velomu, živio i
djelovao od početka pa do treće četvrti 18. st. , svećenik
pravnik. Kao kanonik osorske stolne crkve izdao je DV.j
nauka mnogo koristna, s novim načinom u kratko istoma
čena za lasno uvistiti neumitne a navlastito onih, koji prvi
put imaju pristupiti na sv. ispovid i sv. pričestjenje.
Mleci 1762.
LIT.: I. Kukuljević Sakcinski. Bibliografia hrvatska, Zagreb 1880. F . F .
BONIFACIJE, rimski pape.
B. I., sv.,
papa 418-422 , imao je spočetka okapanja
s protupapom Eulalijem. Borio se protiv pelagijanizma i
branio protiv carigradskih presizanja prava rimske stolice
nad Ilirikom. Sv. Augustin posvetio mu je svoje djelo
Contra duas epistolas Pelagianorum.
B. II., podrijetlom Got, papa 530-532 . Njemu su neki
nezadovoljnici suprostavili protupapu u đakonu Dioskuru,
koji je naskoro umro i s time svršila shizma. Da predu
sretne slične nerede odredio je za života svojim nasljed
nikom đakona Vigilija. Predviđajući jaku opoziciju ovoj
odredbi, protivnoj tradiciji apostolske stolice, opozva je.
B. III., papa 19. II .-12. XI. 607, prosvjedovao je protiv
naslova ekumenski patrijarh, što ga je carigradski patrijarh
sebi prisvajao.
B. IV., sv. , papa 608-615 . Kada mu je car Foka predao
Pantheon, pretvorio ga je u kršćansku crkvu i 13. V. 609
posvetio Bl. Djevici i Svima Svetima.
B. V ., papa 619-625 , vrlo je zaslužan za napredak i orga
nizaciju tada još mlade crkve u Engleskoj.
B. VII., antipapa. Za bune u Rimu pod vodstvom Kre
scencija prisvoji si apostolsku stolicu. Nakon 40 dana bo
jeći se osvete Otona II. pobježe u Carigrad. Nakon Otonove
smrti i smrti pape Benedikta VII. (983) povrati se iz Ca
rigrada u Rim, zatvori Ivana XIV. u Anđeosku tvrđavu, a
sam se po drugi put progura na papinski prijestol. Međutim
nakon nekoliko mjeseci nasilnik je nenadano umro.
B. VIII. (Benedikt Gaetani), t Rim ll. X. 1303, glasovit
pravnik. Nakon odreke Celestina V. izabran papom, upra
vljao je crkvom od 1294-1303. Bio je čovjek sposoban
energičan. U duhu svojih predšasnika nastojao je posre
dovati za mir među kršćanskim narodima i ujediniti ih, da
se oslobodi Sveta Zemlja. Radi promijenjenih prilika ne
samo da nije uspio, već je upravo s njegovim pontifikatom
započela propadati moć sredovječnog papinstva. -
G.
1295 uzalud je posredovao za mir među Genovom i Mle
cima, a 1303 morao je priznati Aragonce u Siciliji.
U Rimu se imao boriti protiv moćne obitelji Colonna.
Karlo Robert Anžujski, njegov štićenik, uspio se popeti
na ugarsko-hrvatsko prijestolje.
Na najveću oporbu naišla su Bonifacijeva nastojanja u
Francuskoj. Nastojao je izmiriti Filipa Lijepoga, francu
skoga, s Eduardom L, kraljem engleskim. Kada ga nijesu
poslušali, rado je prihvatio tužbu francuskoga i engleskoga
klera protiv teških nameta, kojima su ih njihovi vladari
globili u svrhu međusobnog ratovanja. Bulom Clericis
laicos od 25. II. 1296 pod prijetnjom prokletstva zabranio
je oporezovati kler bez papina dopusta. Filip je na to od
govorio progonom stranaca i zabranom izvoza plemenitih
kovina iz Francuske. Da ga primiri, papa je dao izjavu,
kojom ublažuje svoju bulu, i pospješio je kanonizaciju Lju
devita IX. (1297). Ali to nije mnogo pomoglo. Ne samo da
su prognani članovi obitelji Colonna našli zaklona kod Fi
lipa, već je on i dalje krnjio prava i posjed crkve. Kada
je dao uhapsiti i staviti pred sud papina poslanika biskupa
Bernarda de Saisset, borba je planula žešće nego prije.
Papa je pozvao kralja bulom Ausculta fili na odgovor
nost. Filip se nije odazvao, već je naprotiv svim sredstvi
ma nastojao okrenuti javno mnijenje protiv pape. I uspio
je. Francuski staleži sa svoje skupštine 10. IV . 1302 oštro
prosvjeduju protiv tobožnjih papinih presizanja u suvere
na prava francuske države. Papa je odgovorio glasovitom
bulom Unam San etam (18. IX . 1302), u kojoj uči, da se
svatko, ne izuzevši ni vladare, ima pokoriti crkvi, ako hoće
da se spase. - Svi pokušaji za pomirenjem ostali su bez
uspjeha. Kralju Filipu nije bilo do pomirenja, već do uni
štenja svoga protivnika. Njegov kancelar Vilim Nogaret
pođe u Italiju, gdje mu se pridruži i Sciarra Colonna, te
7, IX . 1303 u Anagniu napadoše i zarobiše starca papu.
Nakon tri dana oslobodi ga domaće stanovništvo, a papa
pođe u Rim i preminu ll. X ., progonjen i nakon smrti
mržnjom svojih neprijatelja.
Jedina sjajna točka u pontifikatu ovoga vrijednoga pape
je I. jubilej g. 1300 , kada je veliko mnoštvo hodočasnika
navrvilo u Rim iz svih strana Evrope. Dekretalima Grgura
IX. priložio je 1298 svoj Liber Sextus.
LIT.: Knopf1er, Lehrbuch der Kirchengeschichte, Herder 1920; Lexikon
tur Theologie und Kirche, Herder 1911, 2 sv.
B. IX. , papa 1389-1404, prije Pietro Tomacelli, rodom
iz Napulja. S tijarom je dobio od svog predšasnika Urbana
VI. u baštinu i zapadnu shizmu. Svojom energijom uspo
stavio je oslabljenu papinsku vlast u crkvenoj državi, a
svojim taktom mnogo je toga popravio, što je njegov
predšasnik svojom naglošću bio pokvario. Jedini način,
da se učini kraj shizmi, gledao je u odreknuću svoga
avignonskoga suparnika. Ali Klement VII. kao ni Benedikt
XIII. nisu htjeli za to ni čuti. 29. V. 1390 dao je okruniti
Ladislava, sina nesretnoga Karla Dračkog, napuljskom
krunom. Kasnije upotrijebi sva sredstva, da Ladislavu
ilShodi i hrvatsko-ugarsku krunu. Na Ladislavovu putu u
Zadar, gdje je 1403 i okrunjen, odredi mu kao poslanika
kard. Angela Acciaioli, kraljeva skrbnika za njegove malo
ljetnosti.
Nakon smrti njegova je ostavština iznosila l forint.
LIT.: He!ele. Conciliengeschichte, sv. VI ., Freiburg i. Br. 1890; Her
genroter, Kirchengeschichte, sv. TIL, Freiburg i. Br. 1915; Vj. Klaić,
Povijest Hrvata, II ., 1 ., Zagreb 1900.
G. Cv.
BONIFACIJE, fra (De Stephanis, Drkolica, Dubrovčanin,
Ragusinus ili de Ragusio), * Lopud početkom 16. st. , t Te
mišvar 1582, franjevac, obnovitelj Svetoga Groba u Jeru
zalemu. Pošto je više nauke svršio na Sorbonni, bio je
lektor bogoslovlja na franjevačkom učilištu u Dubrovniku.
Franjevački su mu poglavari povjeravali najteže službe.
Bio je od 1551 do 1560 tri puta redom kustod ili čuvar
Svete Zemlje. Pio IV. imenovao ga je 1561 apostolskim
mi,sionarom "plenissima cum potestate« za Ugarsku, Erdelj,
Poljsku i Rusiju. Na crkvenom saboru u Tridentu bio
je 1562 govornik i stručnjak za biblijska pitanja. G. 1563
imenovala ga je vrhovna uprava franjevaca "Ocem reda«.
Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/70
Ova stranica nije ispravljena